Nedavno su dobili Michelinovu preporuku, a što je dobro za Michelin, dobro je i za nas. Odmah smo na ulazu zamijetili svježu oboritu ribu. Nema tu one situacije ”Mirjanaaa! Stigli su neki purgeri. Odmrzni one osliće od Nove godine, možda naruče ribu.” Za njihove goste samo najbolje, a posluživali su (osim poznatih ljudi poput nas) i obične smrtnike poput: danske kraljice, tajlandske princeze, predsjednike, premijere (Medvedeva…), Zucchera, Axl Rosea, nogometaše Barcelone, Juventusa…, a službeni su restoran i splitskog Hajduka.
Preskočio sam taj dan doručak tako da sam umirao od gladi. Nisam mogao dočekati prvi slijed pa sam iskoristio trenutak nepažnje osoblja da si narežem malo pršuta i složim domaći sendvič. Moji su iz Čučerja i nama je svinja svetinja. Yogi ima dalmatinske krvi pa ga fascinira riba. Nije da ja ne volim ribu. Neki dan sam kupio sve skuše s povrćem u Dioni. Bile su na sniženju. Isticao im je rok trajanja. Nisam mogao odoljeti.
Dočekala nas je ljubazna voditeljica marketinga restorana, Katarina Ševo. Pohvalila nam se kako su 15. veljače u Londonu spremali hranu za 130 ljudi od kojih su 30 bili članovi kraljevske obitelji, ali da nikad nisu bili toliko uzbuđeni kao kad su saznali da Yogi i ja dolazimo na ručak.
Upoznala nas je s njihovom kuharskom zvijezdom, mladim chefom Stjepanom Vukadinom, koji je za nas odlučio pripremiti par ribljih slijedova kakve obično naručuje britanska aristokracija.
– Hladno predjelo (tatar od zubaca s okusom limete i naranče, tuille od sipe, preprečeni celer, snijeg od maslinovog ulja, perlice od smokve, wasabi)
Ovo je bilo bolje od svih konzervi koje sam probao. Perverzija okusa. Vizualno i osjetilno savršenstvo.
Nakon toga je uslijedilo toplo predjelo 1 (zeleni tortelin od blitve punjen svježim sirom, pršutom i kozicama u umaku od škampi, chips od parmezana, pohani luk).
Ne znam odakle mu inspiracija za ovakve kreacije, ali nisam se žalio, a nije se ni Yogi žalio. Svaki slijed je pričao svoju priču i s nestrpljenjem smo očekivali sljedeći.
– Toplo predjelo 2 (hrskave lignje u palenti i kurkumi uz kremu od celera i batata, slatko ljuti umak od meda i senfa)
Ovo su najbolje i najoriginalnije lignje koje sam probao i stvarno su imale okus po lignjama, a ne kao da jedem ostatke automobilskih guma iz lokalnog vulkanizera. Kurkuma i lignje se slažu k’o Mladen Grdović i bevanda. Čak sam Yogiju krao iz tanjura jer se nisam mogao zasititi ovog predjela.
Grlo smo ispirali Kozlovićevom malvazijom, a Yogiju se toliko svidjelo vino i hrana da je na terasi zapjevao na tečnom Hrvatskom novi hit Lidije Bačić. I meni se nekoć ovako vijorila kosa na vjetru, ali nije sad ni vrijeme ni mjesto da pričam o svojoj ćelavosti.
Stiglo je vrijeme i za glavno jelo – medaljoni jadranske grdobine na rižotu od poriluka i lisičarki.
Ovo se zove rižoto, a ne ono govno s graškom koje mi je majka servirala u djetinjstvu.
Ručak bez deserta je k’o Kerum bez Opare. Nismo se mogli odlučiti što bismo probali pa su nam donijeli selekciju slatkih deserata by Zrno Soli.
Ako mi netko još samo jednom posluži orahnjaču, napit ću mu se krvi. Cijeli život čekam da me netko ovako poslužuje. Samo kila ovih pistacija košta 200 eura. Nije to ono K-plus sranje koje vi kupujete kad vam sjedne minimalac. Ovo su delicije za odabrane.
Ne sjećam se kad smo zadnji put ovako dobro jeli, zapravo ni kad smo jeli. Težak je život umjetnika. Za kraj nam je samo preostalo da napravimo zajedničku fotku s genijalnim mladim chefom kojeg možete pratiti na Instagramu.
ZRNO SOLI
Uvala baluni 8 (ACI marine Split)
Split, Croatia
Tel: 021 399 333
