Grčka kuhinja jedna je od najstarijih u Europi, a u Antici su kuhari bili jednako cijenjeni kao i slavni filozofi. Homer u svojoj Ilijadi spominje manje komade pečenog mesa s ražnja, a sama riječ souvlaki dolazi od umanjenice za ražanj. Zbog tla na kojem su se češće uzgajale ovce i koze nego druga stoka, izvorni souvlaki priprema se od janjetine, a jede s umakom tzatziki, besklvasnim pita kruhom ili krumpirom te povrćem.
Danas se priprema od svih vrsta mesa, mlade ovčetine, govedine, svinjetine ili piletine, pa čak i od ribe. Kalamaki je sinonim za souvlaki, a najčešće se poslužuje u Ateni. Manji komadi mesa preko noći se mariniraju u mješavini limunovog soka, maslinova ulja, origana i timijana. Nabodeni na štapiće peku se na drvenom ugljenu.
Posluženi s pečenim krumpirićima, povrćem, bijelim umakom od jogurta i krastavaca te četvrtinama beskvasne grčke pogače ovakvi ražnjići nazivaju se souvlaki - merida. Isti ovi sastojci, zamotani u pogaču, jedu se s nogu u souvlaki - piti. Umjesto beskvasnog pita peciva, komade mesa s povrćem i umakom možete poslužiti u lepinjama.
