Priča o čokoladi seže u drevnu prošlost, a prvi se put spominje u civilizacijama Indijanaca, Maja, Azteka i Olmeka koje su obitavale na području centralne Amerike, današnjeg Meksika i na okolnim prostorima. Stare civilizacije Azteka smatrale su čokoladu "hranom bogova", ili možda bolje, "pićem bogova", budući da se čokolada stoljećima konzumirala u obliku napitka. Posebno se cijeni već tisućljećima te joj se pripisuju ljekovita i afrodizijačka svojstva.
Kakao i čokolada bilo je piće za sve klase i sastavni dio javnih ceremonija i rituala. Legenda kaže da su u Nikaragvi, uoči dolaska Europljana, zrna kakaa korištena umjesto novca, poput kovanica. Europljane je s čokoladom upoznao Kristofor Kolumbo, koji je na svojem četvrtom putovanju, 1502. u zaljevu Hondurasa naišao na kanu koji je prevozio različite vrste tereta, među kojima su se našla i zrna kakaa.
Put čokolade u Europi
U početku, Europljani nisu prihvaćali okus čokolade, koji je bio isuviše gorak za njihova nepca, posebice kada je sadržavala chilli papričice. Stoga su stanovnici staroga kontinenta prekrojili recepturu prema svom ukusu i dodali med, šećer i cimet.
Krajem 16. stoljeća, čokolada je bila skupocjen napitak koji se povezivao s plemenitaškim obiteljima, a bila je posebno cijenjena na španjolskom dvoru. Čokolada se iz Španjolske proširila na Italiju i posredstvom kraljevskog vjenčanja u Francusku. Do sredine 17. stoljeća, u Parizu su otvorene brojne "kuće čokolade", iako je ova poslastica još uvijek velikim dijelom bila rezervirana za elitu. Zbog svoje primamljivosti i hranjivosti, čokolada je postupno postala popularna među svim klasama u katoličkoj Europi, posebice u zemljama Mediterana.
U drugoj polovici 17. stoljeća javilo se pitanje treba li čokoladu smatrati hranom ili pićem. Presudu je donijela Crkva, usporedivši čokoladu s vinom, koje se smatra pićem, iako posjeduje hranjivu vrijednost. Tako je čokolada postala piće za žene, a kava piće za muškarce u nekim krajevima zapadne Europe.
Tijekom 18. stoljeća, čokolada je postala sveprisutna, a bila je dostupna u brojnim oblicima – kao pasta, blokovi, napitci, s dodatkom šećera, vanilije, cimeta i drugih začina. Čokoladnim napitcima dodavalo se mlijeko ili vino. Vrlo polagano, prihvaćena je i čokolada u krutom obliku, u formi tzv. španjolskih štapića. U Francuskoj su bile popularne čokoladne pastile. Kakao maslac, koji je od 16. stoljeća korišten isključivo u kozmetičke svrhe, tada je postao važan kulinarski sastojak u elitnim kuhinjama.
Nekoliko malih trikova za bolji užitak u konzumiranju čokolade
- Čokolada je najukusnija kada se konzumira na prazan želudac. Idealna temperatura za konzumiranje čokolade je između 18 i 20 °C. Nikada ne pohranjujte čokoladu u hladnjak – to će uzrokovati razdvajanje kakaa i stvaranje bijelih mjehurića
- Idealna temperatura za čuvanje čokolade je 10-15°C.
- Ukoliko kušate nekoliko različitih vrsta čokolade, uvijek započnite s onom koja ima najmanje kakaa, to je najčešće mliječna čokolada (izuzev bijele čokolade koja uopće ne sadrži kakao)
- Kada jedete tamnu čokoladu, pustite da vam se nekoliko sekundi topi u ustima te otpusti svoje prve okuse i arome. Zatim je nekoliko puta lagano prožvačite kako bi se otpustila sekundarna aroma. Potom pustite da još malo «odleži» u ustima. Na ovaj način ćete osjetiti čitav spektar okusa koji nudi dobra čokolada.
- Ukoliko se na površini čokolade stvorio bijelo–sivi pokrov, zbog neadekvatnog skladištenja, to znači da je čokolada izgubila na kvaliteti, okusu i teksturi, stoga izbjegavajte takvu čokoladu ako ste istinski ljubitelj ove namirnice
