I danas se još mnogi začude kad vide slanutak u prodavaonicama jer ga se nisu navikli jesti niti pripremati. Još se više iznenade kad vide mahune u kojima rastu: "čahurice" podsjećaju na kikiriki i u sebi skrivaju obično dva zrna. A čak i oni koji uživaju u salati ili varivu sa slanutkom ne znaju da su jestivi i mladi listovi koji se pripremaju poput ostalog zelenog lisnatog povrća i sadrže više minerala nego zelje ili špinat.
Iako je mnogima nova, zapravo je riječ o jednoj od najstarijih namirnica, tragovi uzgoja i uživanja u jelima od te mahunarke iz razdoblja 7500 godina prije Krista nađeni su na Bliskom istoku, a nešto mlađi nalazi, iz 3500 godina prije Krista, nađeni su na arheološkim nalazištima u Turskoj, Grčkoj, ali i južnoj Francuskoj.
Sve to upućuje na to da se u sredozemnom krugu već dugo zrna slanutka kotrljaju oko ognjišta. Nije to ništa čudno jer se pokazao kao vrijedan izvor proteina, vrlo ukusan i pogodan za pripremanje širokog raspona jela. Najčešće se poslužuje u različitim vrstama salata, ali na sjeveru Afrike i u Indiji vrlo je čest sastojak povrtnih, a i mesnih gulaša. Kako se slanutak može i mljeti, njegovo brašno postaje podlogom za gotovo sva jela s brašnom, od popularnih peciva, preko palačinki do slastica.
Neke se vrste čak mogu pripremiti kao kokice jer se rasprsnu na visokoj temperaturi, a zdrave grickalice možete pripremiti i s običnim slanutkom koji nađete u prodavaonici tako da ga najprije skuhate, a potom popržite, začinite prema želji i poslužite kao lješnjake. No ručak može početi i s predjelom, a ako tada na stol iznesete humus, bliskoistočni namaz od slanutka i sezamove paste, slobodno može s time i završiti jer je ukusan i zasitan obrok. Od slanutka se brzo naprave popečci, kakvi su posebno popularni u Izraelu kao fast food, ali su odlični u svakom kutku svijeta, koji se isprže u vrućem ulju i posluže uz kruh i salatu.
