Rečeno, ispunjeno, i tako smo danas završili u domu homebrewera Damira Bana u mirnom dijelu Zaprešića. Jedan dio stana je potpuno normalan, ali u vrhu kuhinje se ponosno propinje mali divni točionik. Ako ste pivopija i znate cijeniti vrhunsko pivo, znamo da smo vas kupili da pročitate tekst do kraja...
Pivo danas u grubo možemo podijeliti na ono industrijsko koje rade velike kompanije, i domaće, to jest ono koje rade homebreweri, odnosno kućni pivari. Neki od tih malih pivara stisnu zube i krenu u avanturu koja se zove craft pivarstvo – proizvoditi i prodavati piva koja sami stvore. U SAD-u postoji preko 4.000 takvih pivovara, Italija ih ima gotovo tisuću, a Hrvatska je trenutno na nekih desetak, o čemu ćemo više pisati drugi put, jer smo danas došli u posjet jednom od onih zanesenjaka koji se pivarstvom ne želi obogatiti niti se zabiti u neku tvornicu do kraja života, nego samo stvarati vrhunska piva i pomoći i drugim zaljubljenicima da i sami to rade. Dakle, homebrewer u punom smislu te riječi.
Skuhati pivo kod kuće nije teško. Treba vam oko 1500 kuna i račun na e-bayu. Ako imate stari lonac u kojoj je baka kuhala bijeli veš i pokoju plastičnu kantu boje – dvostruko ste si umanjili troškove, ali će pivo biti loše. Dakle, zanemarite te urbane legende jer su lonci za veš obično samo pocinčani pa kad se piva kuha u njima - dobijemo toksičnu sladovinu. A kante od boje imaju previše ostataka za čistoću potrebnu za fermentiranje.
Materijale možete nabaviti i u Hrvatskoj, na netu, u Sloveniji, Italiji. A onda treba osloboditi kuhinju i baciti se na posao. Par sati kasnije imate tekućinu, dva tjedna kasnije alkoholni napitak, nakon mjesec dana već možete pijuckati svojih ruku djelo i hvaliti se ekipi i susjedima. Ali većina ostane na tome, dok neki krenu gutati knjige, posjećivati konvencije i težiti perfekcionizmu.
A povod susretu s Damirom Banom je upravo bilo njegovo osvajanje zlatne medalje u kategoriji jakih piva na otvorenom prvenstvu Slovenije u HumanFish pivovari u Vrhniki, kraj Ljubljane. Iako ste pomislili da šampion ima poseban pogon, Damir pivo vari – u kuhinji u koju smo netom sjeli.
„Istina. Kuhinja nije velika, ali je sasvim dovoljna za kuhanje svaka tri tjedna. To je zbog mira u kući (supruga je taman otišla na trening, uljudno sam se nasmiješio i pozdravio), iako žena ne pije pa ovako imamo vremena za sve. A i nisam od neke superprodukcije, više volim stvar savršeno dovesti od točke a do točke b. Sve je počelo kad sam se zaljubio u irsku glazbu i sessione (sjediš, sviraš i pijuckaš pivo)… pa sam počeo svirati bendžo, i kasnije u Sloveniji, u Patrick's pubu prvi put probao HumanFish craft pivo i homebrew njihovog današnjeg pivara. Nabavio sam pivsku početnicu Johna Palmera „How to brew“, koju toplo preporučam svim početnicima, nabavio lonac i kante za med, i u pet godina eto, nešto i naučio.“ Kroz smijeh govori Damir, inače stalno zaposlen u IT sektoru.
„Kuhanje kvalitetnog piva je izazovno, zahtjeva razumijevanje i precizno praćenje procesa, a za napredak i poboljšanje je bitno zapisati svaki korak. Bez toga će te nekad potrefiti sreća i dobiti ćeš vrhunsko pivo, ali 99 puta nakon toga – neće. No kako god, sam proces je zabavan i kad na kraju otvaraš pivo koje si sam skuhao - onaj 'pssst' kad digneš čep je nevjerojatno dobar osjećaj.“
„Ja radim šarže od 20 litara, svaki veći korak je zahtjevniji u svakom pogledu, pa stoga jako cijenim dobar craft kad se pivo kuha po 300, 500 i više litara. Uglavnom, treba vjerovati u sebe i imati hladnu glavu, naravno – i nešto slobodnog vremena jer vam za kuhanje jedne šarže treba otprilike osam sati s pripremom i pospremanjem. Mene je krenulo nakon tri godine kuhanja kad su pale i prve medalje. Bitna je kvaliteta sastojaka, kao i konstanta u kuhanju. Isto tako, bitno je postaviti si ciljeve. Ljudi uglavnom žele imati jeftinije i bolje pivo od onog iz trgovine, ali ja se ne zadovoljavam time. Zadao sam si da želim skuhati bolje pivo od nekog koje sam kupio u trgovini (naravno, ne pričamo o klasičnim lagerima, popularnim zidarkama), i kad sam napravio stilski bolji St Bernardus od originala – znao sam da sam uspio. Ponosim se i svojim russian imperial stoutom (pivski stil op. a.), a san mi je jednog dana osvojiti medalju u svakoj kategoriji na nekom natjecanju. Za sad imam nagrađivana piva u 5 stilova, a s obzirom da ih ima oko stotinjak (prema BJCP 2015 kategorizaciji), čeka me još dosta kuhanja…"
Kako je autor teksta pivski sommelier, a k tome i neizlječivi hedonist, šutke i s dubokim poštovanjem pijemo plodove Damirove kuhinje. Iz točionika teče mekani stout, s dušom dušika, pitak i mekan. Damir nije zadovoljan, kaže da može i bolje, ali je puno ponosniji na tripel (9.6 vol% alc.) kojeg je dugo držao na niskoj temperaturi pa je time postigao mekoću i zaokruženost. Rekao sam svetogrđe da mi belgijski stil miriši na goveđu juhu, ali Damir me ipak nije izbacio. Kao ni ljudi iz Kutjeva kad sam rekao da arhivska Graševina iz 1958. vuče na okus rane Čunga Lunge.
Stvaratelji alkoholnih pića su u biti najsretniji kad dobiju nekakvu reakciju kojoj se nisu nadali (čak sam dobio i bocu Boškinca 2009. kad sam autoru rekao da je poput poljupca Jenne Jameson), pa sam izmamio Damirov osmijeh kad sam za Highlandera (imperial stout) rekao da je poput Michelangelovog Davida, ali crne boje kože. Ljudi, kakva robusnost! Hrpa crnog prženog ječma iz Velike Britanije, preko dva sata kuhanja (razlog divne gustoće), i godinu dana odležavanja u boci - divna naftoidna tekućina nakon koje stvarno poželiš maknuti perilicu, toster i zidni sat i krenuti raditi takva divna čuda. Upravo je s Highlanderom Damir osvojio zlato u Sloveniji, dok je u Engleskoj bio – četvrti.
Benshee (barley wine) je ime dobilo po irskom duhu, posljednje pivo dana ležalo je šest mjeseci na hrastu – pa sad vi nemojte uspoređivati pivare i vinare. Ima i ovdje znalaca koji bolje paze na tri deci tekućine nego vi na svoj automobil! Slatko, poput esencije salenjaka s onim ugljen crnim pekmezom od šljiva. Pjesma. Pjevajući idem prema Zagrebu, tek korak od povratka na treću šaržu koju bih skuhao sam. Ali to je stvarno posao, i trud, a o talentu da ne govorimo.
Pa ako u vama čuči mali kuhar, obožavatelj kombiniranja ječma, hmelja i kvasaca, trudbenik koji voli čitati, kuhati i eksperimentirati – vrlo brzo se vidimo na nekom pivskom druženju koje organizira forum pivarstvo.info. A možda navratite i do Ribafisha osobno, samo da počistim malo iza špahera...
Divno je znati ljude koji guštaju u svom hobiju i njime usrećuju druga bića. I zato kapa dolje Damiru Banu i njegovoj viziji homebrewinga, uostalom, još niste nabavili sastojke? Vrijeme ide...
