Sve je započelo još u četvrtak 23. kolovoza likovnom radionicom za djecu pod imenom „grozd“ u kuriji Brnjaković, te revijom povijesnih kostima i koncertom srednjovjekovne glazba sastava Ensemble audiatur u dvorcu Odescalchi. Sljedećih dana uslijedio je čitav niz zanimljivih programa kao što su šesta noć vina u starom podrumu, izložba „Naši vinari“ u gradskoj knjižnici, „Dani traminca“ – ponuda osam vrsta traminaca po promo cijenama u starom podrumu, Pudarina u vinogradima Iločkih podruma na lokalitetu Vukovo.
Dani otvorenih vrata Iločkih podruma – cjelodnevni besplatni obilasci starih podruma s vodičem, Dani otvorenih vrata malih iločkih vinara Burnaza, Barbarića, Buhača, Čobankovića, Draguna, Knezovića, Papka i Stipetića, dnevne degustacije iločkih vina u podrumu Kurije Brnjaković, dani slastica od vina i grožđa u restoranu Villa Iva, „Traminac express“ – kružne ture turističkim vlakićem do Dunava i Principovca, prikaz tradicionalne prerade grožđa u iločkoj tvrđavi, u organizaciji vinskog klastera Srijem, najveći vinski gulaš MasterChefa Branka Ognjenovića, itd.
Ilok smo posjetili u subotu, 1. rujna jer je tada bio i glavni dan manifestacije. I sam dolazak u Ilok je prilično atraktivan. Nakon izlaska iz Vukovara cesta počne vijugati obroncima i surducima Fruške Gore, a dolaskom u prigradsko naselje Iloka Šarengrad pruža se uistinu impresivan pogled na Dunav.
Kada smo došli u Ilok u ranim poslijepodnevnim satima i kratko prošetali gradom nismo primijetili neku vrevu, bilo je očito da su svi u stanju hibernacije i da se čuvaju za večerašnje finale Iločke berbe grožđa koja u središnjem šatoru po staroj, dobroj tradiciji traje do jutra.
Napustili smo grad, s nakanom da se kasnije vratimo i uputili se ka sedam kilometara udaljenom zaselku i vinogradarskom lokalitetu Radoš, najistočnije naselje Republike Hrvatske koje se nalazi tik uz srbijansku granicu. S Radoša se, zbog njegova povišenog položaja se navečer bez problema mogu vidjeti svjetla Novoga Sada, a signal hrvatskih teleoperatera je u stalnoj borbi sa srbijanskim. Inače Ilok zbog svog specifičnoga, isturenoga položaja s ostatkom Hrvatske povezuje samo jedna cesta - D2, a sa Srbijom čak četiri granična prijelaza.
Na Radoš smo se uputili na Zalazak sunca u vinogradima vinarije TRS. Poljoprivredna zadruga TRS nastala je prije 12 godina spajanjem obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva Bošnjak i Faletar. Krenuli su s nekih tridesetak tisuća vina, a danas im je godišnji kapacitet nešto manji od pola milijuna litara vina.
Osim na Radošu, gdje se nalazi i kušaonica za prihvat gostiju trsove imaju na još pet lokaliteta: Dekan, Principovac, Rađevac, Veliko Brdo i Vukovo. U nasadima dominira graševina sa 70%, a slijede frankovka s 8%, cabernet sauvignon sa 6%, chardonnay i traminac s 5%, cabernet franc i rajnski rizling s po 3%. Ostale sorte poput sauvignon blanca i mouscat blanca participiraju s manje od 1%. Imaju dvije linije graševine, graševinu i graševinu dekan. Imaju i odličan rose pod imenom Franka, napravljen kako mu i samo ime kaže na bazi frankovke, a rektor je kupaža crvenih sorti vina koja jednostavno obara s nogu.
Vinarija TRS bavi se i vinskim turizmom, a svakog petka i subote upravo na Radošu organiziraju vođene prezentacije i degustacije na hrvatskom i engleskom jeziku, uz prethodnu najavu. Osim u Iloku distribuciju vina imaju i u Zagrebu te u Zadru, a upravo je njihov poslovni partner iz Zadra okupljenima na Radošu prezentirao sva vina vinarije TRS, i to vrlo poletno i entuzijastično.
Prvo što smo primijetili prilikom dolaska na Radoš je velika koncentracija automobila svih registarskih tablica, počevši od domicilnih, vukovarskih koje su bile u manjini preko zagrebačkih, riječkih, njemačkih, poljskih…
Sreli smo i jednu ekipu iz Zagorja koja svake godine dolazi na iločku berbu grožđa iz jednostavnog razloga što takvih manifestacija kod njih jednostavno nema - zbog agrarne rascjepkanosti i zbog činjenice da svatko ljubomorno čuva svoj grunt s klijeti i komadićem vinograda u Zagorju ne postoji niti jedna velika vinarija. Od ostalih posjetitelja su se izdvajali majicama na kojima je sasvim prikladno pisalo: „Neće meni nitko govoriti koliko ću ja gemišta popiti“
Za odličnu atmosferu pobrinuo se tamburaški sastav Iločke bekrije, a posjetitelji su osim svježih lepinja i friško topljenih čvaraka mogli kušati i lokalnu gastronomsku deliciju pod imenom iločki ćevap, koji nema ništa s klasičnim ćevapima osim imena. Riječ je o svinjetini koja se naglo prži na ulju ili masti, pa se još dodatno ubaci u kotlić gdje se nalazi paprika i luk, a sve se naravno zalijeva iločkim vinom.
Zalazak sunca u vinariji TRS je bio stvarno impresivan. A nakon što je sunce zašlo i nakon što zabava potrajala do duboko u noć spustili smo se u grad, pod središnji šator gdje je party potrajao do samog jutra.
A ujutro smo se opet vratili na Radoš, ovoga puta u vinariju Papak koja na Radošu ima i vinariju i kušaonicu. Domaćin nam je bio sin osnivača vinarije Mladena Papka, Karlo koji je diplomirao voćarstvo i vinogradarstvo na agronomskom fakultetu u Zagrebu. Iako je vrijeme dana prikladnije bilo za kavu nego za vino, nismo mogli odoljeti a da na Radošu ne otpijemo gutljaj izvrsna traminca pod imenom Radosh. I vinarija Papak, utemeljena 2014. godine ima sjajna vina, isto kao i kod TRSa među nasadima dominira graševina s udjelom od 70%. Velik broj priznanja su požnjele njihove ledene berbe traminca i izborne berbe prosušenih bobica graševine. Jedna su od rijetkih vinarija koje proizvode i vlastite pjenušce.
Berbene zabave u Srijemu su tek počele, a već sljedeći vikend se u Sremskim Karlovcima, tom vojvođanskom pandanu Iloka – grada vina i starina održava tradicionalni Grožđenbal.
