Novi posao, rođendan Čitateljskog kluba, predavanja na fakultetu, planiranje svatova i još 1001 sitnica su na rasporedu ovih dana.
Jurim, zapisujem si sve što se sjetim kako ne bih zaboravila, trčim (da, dobro ste pročitali - trčim) i imam dojam da ne stignem sve što trebam, a pogotovo one stvari koje želim.
Nemojte me krivo shvatiti, svaki gore navedeni aspekt mi se sviđa i volim, no kada se previše stvari nađe na popisu, nekako kao da se ne stignete posvetiti svemu kako i koliko bi htjeli.
Da, dobra organizacija je ključ svega, no nismo svi dobri u tome, zar ne?
Ako ste ili se nađete u Osijeku, svakako posjetite mali preslatki Špajz, jer da ne slažem vama teglice, dolazila bi redovno jesti ili samo popiti kavu bez dima gledajući zaljubljeno u hrpu malih slatkih detalja.
Kako sam jedna od onih koji su ludi za Božićem i svime što dolazi s time, pomalo imam osjećaj da kasnim s keksima i kićenjem. Jelku smo preksinoć izvadili i namontirali, kuglice i ukrasi su pripremljeni i čekaju. Jer kićenje se ne može 'odraditi', tu mora biti topli napitak, plejlista božićnih pjesama ili jednostavno Bublea, i postepeno raspoređivanje kuglica, ukrasa i lampica.
I onda premještanje, i još malo, dok to ne bude to. I onda sjednemo gledati nešto, a ja zaljubljeno gledam u lampice i šljokice, koje sve više volim.
I onda se usred filma ustajem i raspoređujem kuglice. I tmurni dani su manje tmurni, jer na prvi tračak mraka se pale lampice. I sretna sam i uzbuđena.
Advent bez keksa je nezamisliv, a ove kekse gledamo već duže vrijeme. Kako se nadam da vi prvo svratite do blogera po provjerene recepte, tako sam i ja kod simpatične Ane.
U petak navečer sam smjesu pripremila i plan je bio u subotu ujutro ispeći ih. Kažem plan. Jer sam poklopila budilicu i odspavala još dobrih sat vremena. I onda sam odlučila da neću požurivati kekse, kao što to ne radim ni sa kićenjem. Cijeli dan sam razmišljala o keksima i kako ih jedva čekam ispeći.
Došla sam kući i došao je majstor za mašinu koja se pokidala. Da, to je jedna od stvari na popisu. I jedva sam čekala da odu i nebitno je bilo hoće li je popraviti. Htjela sam pustiti pjesme i peći kekse. Toliko sam to željela da sam zaboravila večerati. Da, JA sam zaboravila na glad.
Dosta trabunjanja, ajmo na nešto konkretno, čega skoro nema više.
Za raspuknutiće po receptu Shedonistana:
- 200 g tamne čokolade
- 60 g maslaca
- 2 jaja
- 100 g šećera
- 200 g glatkog brašna
- 1/2 žličice praška za pecivo
- prstohvat soli
- ekstrakt naranče
- šećer u prahu
Priprema:
- Maslac i čokoladu otopite na pari.
- Jaja i šećer pjenasto umutite. Dodajte prethodno otopljenu smjesu i ekstrakt naranče te promiješajte.
- U posudi pomiješajte brašno, prašak za pecivo i sol te prosijte. Dodajte prvoj smjesi i lagano pomiješajte.
- Posudu prekrijte prozirnom folijom i ostavite par sati ili preko noći u hladnjaku.
- Pripremite posudu sa šećerom u prahu, bez grudica.
- Pećnicu upalite na 180° C te dva pleha obložite papirom za pečenje.
- Malom žličicom vadite smjesu te vlažnim rukama oblikujte kuglice.Zatim ih ubacujte u smjesu šećera u prahu i dobro obložite.
- Kuglice stavite na pripremljeni pleh na razmaku od 2 cm, jer će se prilikom pečenja raširiti.
- Pecite 10-11 minuta te ostavite da se ohlade.
- Neka vas ne zavara što su skroz mekani i raspadaju se, ako ih pokušate izvaditi čim izađu iz pećnice.
- Ako poput mene imate dva pleha s kuglicama, pecite svaki posebno.
- Ohlađene spremite u limenu kutiju i čuvajte dok se ne pojedu. Ili sakrijte.
Kristinu zapratite na blogu Cutie and Pie, a njezine kulinarske majstorije možete potražiti i na istoimenoj Facebook stranici.
U slast!
