Izlazak na ručak ili večeru u restoran je nešto što postoji još od pamtivijeka. Stvar prestiža, biti uslužen, bez brige i pameti, biti dvoren do visina, u zamjenu za svoje novce koje namjeravate ostaviti za tu uslugu. I dok se kod nas odavno ustalio onaj mentalitet gostiju koji očekuju da svaki restoran mora na meniju imati ponudu ćevapčića, ajvara i plate miješanog mesa, s modernim vremenima se modernizirala i restoranska ponuda, prihvatila nova pravila igre svjetskih trendova, i neki su restorani "zasukali rukave" i profilirali se kao vrhunska mjesta za općenito izići u društvo.
I to ne samo objedovati u njima, nego i biti viđen na takvim "cool" mjestima. Chefovi i slastičari su složili impresivne karte, vlasnici su uložili nemala sredstva u objekte, od uređenja, opreme do marketinga.
A konobari... I konobari se dobrano trude da sad sve to spoje, oni su doticaj gosta i ostatka njihove druge familije, ljudi s kojima mukotrpno rade, sve da bi to što se dešava za stolom kod gosta imalo smisla. Međutim, ni tim se trudom ipak nismo uspjeli profilirati kao gosti - još je uvijek ostalo kod većine ljudi ono kavansko držanje i ponašanje za stolom, koje češće dovede do katastrofe nego do ugodnog izlaska na ručak ili večeru. O tome se zapravo i radi u cijeloj ovoj priči, o mojim osobnim iskustvima kroz dugogodišnji rad s ljudima u ugostiteljstvu.
Po struci sam konobar, s velikom ljubavlju i prema kuhanju, međutim zapeo sam tu, u konobarenju, i nakon niza godina radeći po barovima i klubovima, zadnjih desetak godina radim isključivo s hranom - pizzerije, restorani, catering... Zapravo, kroz puste godine, radeći ovaj posao i trenutno s puno ljubavi, o samim iskustvima bih mogao pisati mjesecima, tako da i ne bi imalo smisla. Stoga ću navesti meni osobno pet najčešćih krivih ponašanja gostiju prema osoblju, kako konobarima, tako i prema kuhinjskom osoblju, domaćicama i ostalima. Pa redom:
Broj 1. Ignorancija
Dobar dio gostiju prilikom ulaska u objekt ne samo da ne pozdravi osoblje, bilo konobara ili domaćicu/domaćina (osobu koja se bavi organizacijom i smještajem gostiju) nego ih doživljava isto tako kao da ste parkirali bager usred sale, i on sad tamo stoji bez veze. Nepozdravljanje osoblja pri ulasku na njihov pozdrav dobrodošlice vam i neće baš dati neki kredibilitet kod onih ljudi koji će vas posluživati ostatak vremena.
Broj 2. Pridodavanje bespotrebne važnosti, ilitiga - čisti egoizam
Bez obzira na stanje vašeg tekućeg računa, i što ste s društvom možda namjeravali pojesti pola Jadranskog akvatorija fine ribe, i popiti dva vinograda vrhunskog vina, vi zapravo niste ništa važniji gost od susjednog stola na kojem dečko i cura večeravaju dva rižota i piju po čašu vina kuće. Svi su gosti jednako važni, i tu nema apsolutno nikakvih različitih kriterija, barem po meni. Ako imate potrebu praviti se važnim pred masom ljudi - to vam nipošto ne podiže rejting u našim očima.
Broj 3. Krivo poimanje vremena
Često gost koji ne shvaća ugostiteljski kaos stvara presing svom konobaru, konstantno ga požurujući, i forsirajući dolazak hrane na stol. Dakle, ako ste ušli u objekt, u kojem je u tom trenutku popunjeno više od 60% kapaciteta, ne možete očekivati da ćete unutar nekih 25 minuta biti smješteni, naručiti i dobiti na stol predjelo, glavno jelo, desert, 17 runda pića, da će vam za stol doći zapjevati mariachi i iskočiti iz torte Marilyn Monroe... Tako da vas molimo za strpljenje, i naravno uživanje. O tome se zapravo ovdje i radi, zar ne?
Broj 4 Moderno kaubojstvo
Dakle, ne postoji konobar na ovom planetu koji voli da mu se s pola sale zviždi, pucketa prstima ili zove nadimcima kao da ide pred streljački vod. Takve stvari su stvarno katastrofa. Smatram da stvarno nije problem kratko pričekati da konobar prođe pored vas i da mu u miru kažete vaše želje ili čime niste zadovoljni. Doza poštovanja prema nekom tko vas služi nije neka velika stvar, a svaki konobar prepozna brzo kako se tko odnosi prema njemu. Budite pristojni prema vašem konobaru, razgovarajte, našalite se i primijetit ćete kako ugodno druženje može biti.
Broj 5. Istrčavanje
Sjeli ste u restoran, s društvom. U restoranu je živo, radi se, vaš konobar osim vašeg, u tom slučaju poslužuje bar još tri-četiri druga stola. Neprestanim zivkanjem, stalnim naručivanjem po jednog pića, bespotrebno ćete izmaltretirati osobu koja je i bez vas već u laganom stresu. Još je gora situacija ako do prvih stolova konobar ima za prijeći dvadesetak stepenica, i sad zamislite, u prosjeku, za pravi a la carte stol, ako imamo predjelo i desert, konobar mora bar desetak puta doći do vašeg stola, za servis i abservis. I ako dodate to da ga svako malo još zovete i naručujete ponaosob stavku po stavku - slomit ćete mu kičmu. Ne trebate se sažalijevati nad nama, naš je posao da trčimo, ali da nam često možete i olakšati, ako ste razumni - e na tome smo vam vječno zahvalni.
Broj 6. Napojnica
Ma kako možete ne ostaviti napojnicu? Eto, to nikako ne mogu shvatiti.
Broj 7. Čari roditeljstva
Pustiti vašu djecu da rasturaju objekt dok vi uživate za stolom i nije baš ugodno za ostatak ljudi u restoranu. Djeca su sve na ovom svijetu, ali restoran nije igraonica. Daleko od toga da je gost uvijek u pravu, i naravno, ima dana kad ni osoblje nije na nivou, ali ovo je samo mali dio tog ludog svijeta, simbioze između osoblja i gosta. Ili ih držite pod kontrolom, ili se nemojte sramotiti.
Voli vas Igor zvani Ljulji!
