Jedna od najvećih kazni za svakog gurmana/kuhara amatera, osim neuspjelih jela, jest i onaj trenutak kada neki od kućanskih aparata u omiljenoj prostoriji kuće odbije poslušati naredbe, pa na stisak ON/OFF gumba naprosto uopće ne reagira.
Dogodilo mi se nedavno, vjerujte, nimalo lijep osjećaj. Moja je pećnica, koja inače izbacuje najljepše pite, biskvite, piletinu hrskave korice i uvjerljivo najbolji pulled pork u gradu, odlučila odustati od svih ovih delicija i divnih mirisa i naprosto prestala raditi.
Nakon prvotnog očaja i tuge, jer što ću jadna bez domaćeg kruha i pečenih krumpira u subotu poslije podne, upustila sam se u Googlanje najboljih pećnica u gradu. Među cijenama na koje nikad nisi spreman, naletjela sam na zgoditak u Pevecu i još istog dana zaputila se u meni najbližu prodavaonicu, onu na Črnomercu. Sa sobom sam povela i najiskrenijeg kritičara - moju najbolju prijateljicu Maju.
Nakon razgledavanja hrpe štednjaka i pokoje sitnice, onako usput ubačene u košaricu, Maja i ja našle smo se u dilemi između dvije marke pećnice, a kako bismo tu dilemu riješile na najbolji mogući način sjele smo u Pevecov SamoFino kafić, naručile kavu i prodiskutirale poput pravih emancipiranih žena. Opuštena armosfera u moderno, onako Pevecovski, uređenom kafiću, više nismo ni mogle tražiti. Nakon toga, odluka je pala sama od sebe i za taj čas pećnica je već bila upakirana u auto.
Iako nestrpljiva da novu pećnicu što prije upogonim i napunim stan nekim finim mirisima dobre hrane, ovakav se ulov najprije morao proslaviti, a koje je mjesto bolje od onog na kojem se trenutno nalaziš i koje ti ne zadaje brige o traženju parkinga, gužvama, cijenama i tome što se događa tvojoj novoj pećnici dok ti sjediš u nekom zadimljenom kafiću. Pogađate, vratile smo se u Pevecov kafić i naručile po još jedno piće. Na moj račun, naravno, trebalo je ipak nekako proslaviti tu divnu, vruću pridošlicu u obitelji.
