Mnogo tog sam naučila od svoje drage bake. Čuvala me i brinula se o meni cijelo moje predškolsko doba, jer u našem mjestu nije bilo dječjeg vrtića. Nije bilo niti apoteke. Ali smo imali crkvu i groblje. Dakle, neke bolesti su se pokušavale izliječiti davanjem zavjeta lokalnoj zaštitnici, a nekima je tragično na kraj stala smrt. Za sve ostale bolesti, lijek je imala moja draga baka.
Glavobolja se liječila trljanjem sljepoočnica komadom krumpira. Slina je ublažavala ubod od komarca. A bolni i natečeni zglobovi su se masirali domaćom rakijom. Malo rakije bi se i otpilo. Jer niti jedna bolest nije samo površinska.
Nažalost, moje drage bake više nema da mi dijeli medicinske savjete. S listama čekanja HZZO-a bi mogli dva puta omotati Zemlju. A ako googlam simptome, ispada da ću, ako već nisam, umrijeti u roku 24 sata. I kome se onda obratiti kada te uhvate kronični umor i manjak životne energije, kao mene sada?
Srećom postoji u Zagrebu vrstan vrač čiji magični napici liječe mnoge fizičke, ali i psihičke boljke. Otkako sam ga otkrila, PriMarius mi je zamijenio bakine savjete, obiteljskog liječnika i Google.
Njegov witbier „Bijelo“ je svojim biljnim i citrusnim aromama djelovao blagotvorno na moje živce, popucale uslijed svakodnevne interakcije s napornim primjercima ljudskoga roda. A zbog svoje lakoće i svježine, nije ostavljao težinu na želucu.
U one rane proljetne dane, kada su temperatura i vrijeme ni vrit ni mimo, IPA „Katapult“ mi je podizao razinu energije i raspoloženje u neslućene visine. No, varljiv je bio taj lijek jer su njegove sočne voćne i cvjetne arome prikrivale visoki postotak alkohola. S druge strane, možda je upravo to izazivalo željeni efekt u mom organizmu.
A höppy amber „Zornjak“ je ispirao svaku knedlu i gorčinu u grlu nastale nakon predoziranja informacijama o gospodarsko političkom stanju lijepe nam naše, i iza sebe ostavljao samo slatke note karamele i fine kave.
I onda mi je prije par dana moj lokalni diler hmeljno sladnih napitaka iz puba Horvati javio da je pronađen eliksir života. Možete samo zamisliti moju nevjericu i nepovjerenje u ovu informaciju. No, PriMariusov „Ringišpil“ (session IPA) zaista svojim voćnim aromama skreće misli sa svih nakupljenih problema.
Nakon samo jednog udaha opušta mišiće i usporava moždane vijuge, te vas sprema na uživanje u neizrecivoj lakoći ispijanja. Lice vam ozari pomalo tupasti osmijeh, povjetarac vam zapuše u lice i život postane bezbrižan. Baš ste kao dijete na vožnji ringišpilom. Osjećate se blesavo i želite za to okriviti alkohol, međutim iznenađeno shvatite da svega 4% zapravo nije krivo za vaše stanje.
Mirno naručujete daljnje doze jer vam za ovaj lijek ne treba recept, a nuspojave su nepostojeće. I preporučuje ga se piti u što većim količinama i što češće. Horvati su se pokazali kao sjajan domaćin, i nadam se da se uskoro vidimo!
