Suzy Josipović Redžepagić osnivačica je Fashion Weeka Zagreb, modna agentica i magistrica marketinga, a svojim poslovnim uspjesima kontinuirano pobija uvriježenu predrasudu kako manekenke nisu sposobne za ništa drugo osim hodanja po pisti. Ova simpatična plavuša, kao uspješna poslovna žena, supruga i majka tri prekrasne djevojke ovu je protutezu odvela još jedan korak dalje kada je prije dvije godine izdala svoju prvu kuharicu Mama zna!, koja je proglašena najprodavanijom domaćom kuharicom u 2012. Sa Suzy smo porazgovarali o ovom naizgled nespojivom spoju manekenstva i gurmanstva i o mnogim drugim temama.
Kada ste prije dvije godine izdali kuharicu Mama zna! promijenili ste način na koji javnost gleda na vas, napravivši nagli zaokret iz modnog u gastro svijet. Iza te priče krije su dugogodišnja ljubav prema kuhanju...
Kako idu godine, tako nam se neki interesi proširuju, a drugi gase. Do moje 21. godine kuhinja mi nije bila ni u peti. Kuhale su mama i baka i nisam ni razmišljala o tome. Ali kad sam rodila moju prvu kćer Saru, sve se promijenilo. Sarah nikada, kao uostalom ni Hannan ni Tara, nije jela gotove kašice tako da sam svaki dan radila razne juhice, miksala, kombinirala i tako sam počela kuhati. Nakon skoro 30 godina svakodnevnog kuhinja normalno je da se sve nauči. Iskustvo je odradilo svoje.
Mama zna! proglašena je najprodavanijom domaćom kuharicom u 2012. U čemu je tajna uspjeha vašeg autorskog prvijenca i koliko je za vas bilo teško (ili ne) napisati jednu takvu knjigu?
Kuharica Mama zna! nastala je sasvim spontano. Htjela sam svojim kćerima (prvenstveno Sari koja se ove godine i odselila i živi s dečkom) prepisati sve svoje recepte da ih ima na jednom mjestu pa sam ih počela unositi u kompjuter, a onda sam počela i slikati svako jelo da vidi kako ono izgleda. Sve dok me jednog dana nije upitala: "Pa dobro mama zašto ti ne napišeš svoju kuharicu kad tako dobro kuhaš? Ti si jedna od rijetkih mama koja uz sav posao koji radiš, svakodnevno i kuhaš. Mame mojih prijatelja ne kuhaju, a pogotovo ne kuhaju tako dobro kao ti. Svi se čude što ti uopće kuhaš, a kad probaju tvoje jelo, naprosto ne mogu vjerovati." Prihvatila sam kćerkin savjet, prihvatila se posla i naredne dvije godine svakodnevno sam pisala, kuhala i fotografirala ukupno 500 jela koliko ih se našlo u knjizi. Kada sam došla kod izdavača (Neven Antinčević, direktor Algoritma) i pitala tko će sve to poslikati on je rekao: "Nitko, tvoje slike su odlične! Neka bude svako jelo točno takvo kakvo je, bez ukrašavanja i Photoshopa. Po tome će tvoja kuharica biti drugačija, autentična, istinski tvoja." Uživala sam pišući je, kao što uživam kuhati. Ja i dalje slikam jela i pišem, a uskoro izlazi moja nova kuharica Mama zna! 500 slatkih recepata, kojoj se izuzetno veselim jer mislim da sam puno naučila na prvoj, tako da je svaka sljedeća sve lakša. Nakon nje možda bude na redu još neka Mama zna!, jer mama uvijek zna najbolje, htjeli mi to priznati ili ne. A uglavnom priznamo tek kad ostarimo.
Da li ste svoju ljubav prema kuhanju prenijeli i na svoje kćerke?
Sigurna sam da će sve tri jednog dana biti vrsne kuharice. Sarah već uveliko kuha po mojoj kuharici. Ona je klasična štreberica koja sve zna čim pročita, a kako mi je i sama pomagala u lektoriranju kuharice, već je tada mnogo naučila. Hannan je trenutačno u pubertetu pa je i logički da je sada kuhanje i ne zanima previše, a najmlađa Tara je čudo prirode - kuha i radi kolače odavno. Ona je prava mamina kopija, sve zna, sve hoće, sve može. Upravo peče palačinke i okreće ih u zraku!
Kakvi su dojmovi nakon vaše prve kulinarske radionice na temu Predjela koju ste održali u Centru za kulturu prehrane prošli tjedan?
Kada su me zvali da održim radionicu pitala sam ih jesu li sigurni, jer ja nisam profesionalan kuhar već samo mama koja svakodnevno kuha i kuha s ljubavlju. Rekli su da baš takvu osobu trebaju i da žele omogućiti polaznicima jedan drugačiji, ležerniji i spontaniji pristup pripremi hrane. Svi su jako zadovoljni (i polaznice i Centar) i to mi je bitno. Dvadeset godina sam vodila modnu školu, poznata sam po tome da mogu pričati "kao navijena", a kuhati znam i volim, tako da nije bilo nikakvih problema. Zadovoljna sam, interes je veliki i sigurno će biti još radionica. Ženama treba približiti kuhanje, mnoge osjećaju određeni odmah i neugodu ali i strah naspram kuhanja. Što je i logički jer strah proizlazi od neznanja, a i činjenica je da današnje žene zaista nemaju puno vremena za klasično kuhanje provodeći svakodnevno po nekoliko sati u kuhinji. Osim ljubavi, strasti i užitka u kuhanju, između ostalog treba biti i dobar organizator i znati neke osnovne pravilnosti kuhanja.
Što se kuha u vašoj kuhinji i koji su specijaliteti omiljeni vašim ukućanima?
Nema toga što se ne kuha u mojoj kuhinji. Pokušavam biti kreativna, inovativna, stalno izmišljam nešto novo, ali naravno ispunjavam i sve želje članova moje obitelji. Uvijek sam govorila da sam zlatna ribica koja ispunjava sve njihove želje jer svatko od njih voli drugu vrstu hrane. Sarah ne jede meso, suprugu obrok nije obrok ako nema mesa, Hannan i Tara uvijek različito, jedna kuhano, druga pečeno, jedna na bijelo, druga na crveno. U našoj kuhinji uvijek je veselo.
Gdje nabavljate namirnice?
Namirnice kupujem na placu kod poznatih kumica, u ribarnici na Kvatriću i u mesnici Don Vito. Moram priznati da pomno biram namirnice, kupujem svježe mlijeko, sir, vrhnje, jaja, nešpricano voće i zdravo povrće. Moj otac ima vrt u Samoboru, imamo dosta voća i povrća iz vlastitog uzgoja, radimo svoju zimnicu, rakiju, vino, limončelo... Trudim se kupovati što zdravije domaće namirnice, još dok ih ima!
Koje namirnice uvijek možemo naći u vašoj kuhinji?
Bolje da me pitate što ne možete naći. Zovu me Sport Billy, nema čega nema u mojoj kuhinji! A sjajan dodatak hrani je piće (vina, šampanjci, likeri, rakije) za koje je zadužen moj suprug, također veliki gurman i poznavatelj vina, tako da smo se podijelili: ja se brinem za hranu, a on za pića. Moram priznati da imam fobiju od toga da nemam nešto u kuhinji što mi treba ili ne treba, ali može zatrebati. Kod mene su gosti uvijek dobro došli jer sam za njih uvijek spremna. U krugu mojih prijatelja poznata sam po tome, mogla bih vam ispričati toliko raznih zgoda vezanih uz količinu namirnica. Npr. kada smo slavili Sarin magisterij u jednom poznatom zagrebačkom restoranu, nakon ručka jedan moj prijatelj je rekao: "Suzy, ja sam gladan, nisam ništa dobro pojeo, idemo kod tebe! Isti tren smo se digli i svih 20 gostiju je došlo kod mene. Za nekoliko minuta su već predjela bila na stolu, za sat vremena pečeni ćevapčići, pljeskavice i suđukice s lepinjama, a kao da sam prije znala – dvije torte su već čekale u hladnjaku! Ili kad su se moji prijatelji vraćali s puta u Zagreb i pitaju kćer gdje će na ručak prije nego što dođu kući, ona im odgovara: "Najbolje je da idemo kod Suzy na ručak, to je jedino sigurno, ona 100% ima nešto fino."
Biti veliki gurman i izgledati fantastično u manekenskim proporcijama teško ide skupa. Kako je to vama uspjelo?
Hvala vam na komplimentu, ali i ja muku mučim s kilama. Stalno. Veliki sam gurman a s godinama se sve više i više prima, a kilograme je sve teže i teže skinuti. No, ne želim se zapustiti, zbog sebe, zbog zdravlja, a i veliki sam esteta. Najgore je to što obožavam slatko!
Iza vas su veliki modni uspjesi. Da li je sada došlo vrijeme kada svoju karijeru okrećete u gastro smjeru?
Mislim da je. Ali ne idem još u penziju, ne još! Marketing, PR i organizacija evenata su moja velika ljubav i nešto što radim dugi niz godina. Iako je Sarah uzela kormilo u svoje ruke i uglavnom vodi sve projekte, ima još posla za mene. Godine i iskustvo nisu za odbaciti! Mladi su napredniji, kreativniji, otvoreniji, moderniji, tehnološki obrazovaniji, ali iskustvo ipak ne može ništa zamijeniti.
Vaša kuharica ima iznimno topli, obiteljski i tradicionalni predznak. Smatrate li da je danas autentična hrvatska kulinarska tradicija nešto što blijedi?
Istina da su se tradicije, običaji i kulture izmiješale. Svi pravimo i jedemo razna jela i iz drugih zemalja, a istovremeno imamo našu autentičnu lokalnu kuhinju. Ona ne blijedi, samo smo je malo modernizirali i prilagodili današnjim namirnicama. Moja kuharica je zagrebačka gradska kuharica, iako sadrži i jela koja izvorno potječu iz drugih zemalja. To su uglavnom stari recepti mojih baka i moje mame, ali na moj način.
Stiže Valentinovo. Koji gastro savjet imate za naše muške čitatelje - kako da impresioniraju partnerice na Dan zaljubljenih?
Sve što skuhaju s istinskom ljubavlju bit će dovoljno uzbudljivo i privlačno. Njihova ljubav pretočit će se u hranu i sve će biti dostatno jer stvar je u pažnji, u pogledu, u trudu. Čak i čaša dobrog crnog vina, malo sira s domaćim maslinovim uljem i maslinama uz poljubac, dodir, lijepu riječ, rečenicu i jednu crvenu ružu su sve što jedna žena treba.
