Njihova su vina osvojila 95 bodova na ovogodišnjem ocjenjivanju britanskog časopisa Decanter, jednom od najvećih i najutjecajnijih na svijetu, na kojem je bilo čak 17.200 uzoraka. Tih 95 bodova dovoljno je za zlatnu medalju, a tri vina, Premium graševina 2013. Jasne Antunović iz Dalja, slatka Graševina 2015. međimurske obitelji Jakopić te Teran 2013. motovunske obitelji Benvenuti, u dodatnom su ocjenjivanju proglašena i najboljima u kategorijama što im je automatski donijelo platinastu medalju.
Vina La prima 2015., malvazija obitelji Fakin također iz Motovuna, Malvazija 2016. porečke obitelji Banko. Luna d’Oro 20015., slatki muškat obitelji Franković iz Buja te Silvanac zeleni Jezerinac 2015. iz Orahovice “samo” su zlatna.
Hrvatska vina osvojila su još 35 srebrnih kolajni, 60 brončanih i 20 priznanja “Commended”, što se može prevesti kao pohvala. Vina primorske Hrvatske osvojila su 77, a kontinentalne 45 priznanja. U Istru ih je otišlo čak 53, među njima jedno platinasto i tri zlata. To je trijumf najnaprednije i kakvoćom najujednačenije hrvatske vinske regije, jedine koja ima stvarnu, a ne samo deklarativnu podršku lokalne politike i udrugu koja dobro djeluje i na terenu, a ne samo na papiru.
Što se tiče vinarija, Belje je osvojilo osam priznanja, Badel 1862 ima ih šest, vinarije Fakin, Matošević i Veralda pet, Clavis, Galić, Iločki podrumi, Kutjevo, Laguna i Tomaz četiri priznanja raznolikog sjaja.
Među osvajačima tri priznanja, kojih je previše da bi se pobrojalo na ovom prostoru, novo ime je tvrtka Clavis iz naselja Belaj u općini Cerovlje u središnjoj Istri. Dobili su broncu za vino Dvorac Belaj Selection Chardonnay 2014. te pohvale za Dvorac Belaj Chardonnay 2015. i Ksenija Malvaziju 2015. Prema podacima objavljenima na internetskoj stranici eurokonzalting.com, imaju 5,68 hektara vinograda, uzgajaju malvaziju, chardonnay, muškat bijeli i pinot sivi, a dobili su više od 1,6 milijuna kuna bespovratnog novca iz Europske unije za podizanje vinograda i nabavku poljoprivredne mehanizacije i opreme.
Osnovna djelatnost im je proizvodnja grožđa u vlastitim vinogradima i prodaja vina na međunarodnom tržištu, a valjda će nagrađena vina predstaviti i hrvatskim vinoljupcima.
Prema sjaju priznanja, najveći dobitnik svakako je motovunska vinarija Fakin. Godinama su u sjeni poznatijeg susjeda Tomaza i još poznatije obitelji Benvenuti iz Kaldira, mjesta na brežuljku na puškomet od Motovuna.Vina su im, lijepo objašnjavaju, spoj iskustva, predanosti i dugogodišnje obiteljske tradicije, a osim zlata za Malvaziju La prima, osvojili su srebra za Teran Il primo 2015. i Malvaziju 2015. te bronce za teran 2016. i Teran Michel 2015.
Pitanje je može li se bogatu žetvu priznanja iskoristiti za jači izlazak hrvatskih vina u svijet, a odgovor manje-više jednostavan: ne može. Većine od nagrađenih vina ima premalo i za potrebe hrvatskog tržišta, a kamoli za izvoz. Vinari, kad bi i htjeli u svijet, za to nemaju novca, a država ne pomaže. Mogli bi se pokazati kad bismo imali tvrtku poput Austrian wine marketinga, konzorcije poput onih u Toskani i Pijemontu ili vijeća kakva okupljaju vinare u francuskim regijama. Oni brinu da svijet čuje za vina njihovih članova i štite ih od konkurencije. Kod nas brižnosti uglavnom nema.
Ivu Kozarčanina, alias Bakhova sina, pratite na njegovom blogu Vino.hr!
