Sjajnog chefa s Kvarnera, 36-godišnjeg Stivena Vunića, gledat ćemo uskoro uz kolege Tibora Valinčića i Tonija Bobana u novom RTL-ovu kulinarskom showu "Igra chefova".
Rođen u Rijeci, Stiven Vunić školovao se u Mošćeničkoj Dragi i Opatiji, no njegov ritam života nije određivala škola nego posao. Još kao tinejdžer počeo je raditi gotovo sve što se moglo raditi u ugostiteljstvu.
"Već s trinaest i pol godina svako ljeto i svaki slobodni trenutak radio sam u restoranima, kafićima. Sa 14 i pol godina prvi sam put ušao u šank. Želio sam raditi sezonu i imati neki svoj novac“, objašnjava Stiven kojeg su mama i tata podržavali u tome i bili hrabri pustiti ga da tako rano gradi svoj put. Zanimljivo je da, unatoč svemu, nikada nije planirao postati kuhar.
"Apsolutno ne. Da sam se našao u bilo kojem poslu, išao bih do kraja“, odlučan je Stiven koji je na nagovor tate sa 17 i pol godina otvorio kafić jer je već imao iskustvo konobara. Nakon kafića odlučio se za restoran koji nije najbolje radio. No to ga nije obeshrabrilo.
Stiven Vunić s kolegama iz showa "Igra chefova" Tonijem Bobanom i Tiborovm Valinčićem
Od pizzerije do uglednog kvarnerskog restorana
Nakon godina upornog rada, usavršavanja, edukacija... sa suprugom Teom otvorio je i Zijavicu, restoran u Mošćeničkoj Dragi u koji sada rado navraćaju svi ljubitelji lokalne kvarnerske mediteranske kuhinje, odnosno Stivenove interpretacije iste.
"Na početku je to bila pizzerija i paštarija, vrlo jedna jednostavna priča jer tada nisam znao za bolje. Nekad su im domet bili pašta i pizza, a danas dolaze i jedu degustacijske menije. Ti isti gosti!“, iskren je Stiven.
Do sada je svojim radom u kuhinji Stiven, zajedno sa suprugom Teom, i njihovom Zijavicom osvojio brojna vrijedna priznanja: Michelinovu preporuku, tri toke hrvatskog izdanja gastronomskog vodiča Gault&Millau, titulu Veliki chef sutrašnjice spomenutog vodiča, koji mu je prije nekoliko godina dodijelio i najvrednije priznanje - trofej Chef godine.
Stiven vunić ove je godine na gala večeru vodiča Gault&Millau Croatia osvojio najprestižniji trofej Chefa godine!
"Lijepo je to kad pred svim kolegama dobiješ ovakvo priznanje. Krema naše struke je tu. Uvijek se lijepo svi vidimo jednom godišnje, popričamo i malo se zabavimo. Usput, veselimo se kad netko od nas dobije nagradu i to bude stvarno super druženje", kazao je Stiven nakon dodjele.
Popričali smo sa Stivenom, evo što nam je sve otkrio o novom showu, kolegama iz žirija, kako surađuje sa suprugom Teom, ali i kako vidi budućnost hrvatske gastronomije...
Do sada smo vas rijetko viđali na malim ekranima, kako to?
Do sada ste me rijetko viđali na malim ekranima jer do sada apsolutno nisam bio spreman ni voljan za tako nešto. No smatram da ovaj show ima potencijal.
Kako ste se snašli na setu "Igre chefova"? Hoće li zbog ovog angažmana patiti posao u Zijavici?
S obzirom na to da se show snima prije nego što se zahukta sezona, snimanja su preko tjedna, a ne vikendom - moja je procjena da to neće biti neki veći problem. Naravno, to ne bi bilo moguće bez potpore moje supruge Tee koja vodi posao dok sam ja na snimanjima.
Stiven Vunić s obitelji
Sa suprugom Teom
O suradnji sa suprugom...
Sa suprugom Teom zajedno vodite restoran, koje su prednosti, a koji izazovi rada s boljom polovicom?
Gotovo cijeli život smo povezani u poslu, zajedno smo više od 20 godina. Prednosti su što smo praktički odrasli zajedno i već se pogledom razumijemo i oboje znamo što onaj drugi misli. Naravno da nije lako biti 24 sata zajedno i privatno i u poslu, ali uspijevamo nekako.
Kako pristupate budućim gastronomskim zvijezdama - jeste li strog i pravedan učitelj ili ste više za prijateljski pristup?
U poslu sam apsolutno strog i pravedan, ali naravno, prijateljstvo mi je bitno, kao i normalna komunikacija, normalni odnosi. Ego i bahatost nikada nisu opcija.
Ima li među natjecateljima nekih koji bi mogli postati nove zvijezde domaće gastro scene?
Teško je u ovom trenutku to procijeniti, taj proces mora potrajati. Poslije showa, ako žele to postati, čeka ih krvav put do toga da bi postali nacionalne gastro zvijezde. Ako žele raditi u nekoj ozbiljnijoj kuhinji, a i zbog tima - treba početi ispočetka, od nule.
Chef Stiven Vunić
Dobar chef treba biti dobar čovjek
Što čini dobrog chefa? I jesu li to iste kvalitete koje treba imati dobar natjecatelj showa poput 'Igre chefova'?
Dobar chef treba biti dobar taktičar, psiholog, izrazito izdržljiv, staložen u glavi te najvažnije - dobar i pravedan čovjek. To ću sve gledati i kod natjecatelja.
Volite učiti od kolega, jeste li već s kolegama iz showa Tiborom Valinčićem i Tonijem Bobanom razmijenili neka znanja i savjete?
Uvijek rado učim od kolega, pitam bez neke zadrške, priznajem da nešto ne znam, kao i oni. Svaki dan je nova škola - gastronomija, recepti, ugostiteljstvo - samo nebo je granica što se toga tiče.
Stivenova slasna kreacija iz njegove Zijavice
Nedostaje nam lokalnih proizvođača
Za kraj jedno teško pitanje - kako vidite budućnost hrvatske gastronomije? Što trebamo promijeniti da bismo bili bolji u tom području, a u čemu smo već sada vrhunski?
Po meni, trenutno je najveći problem hrvatske gastronomije to što imamo problem s nabavkom namirnica. Nije problem u restoranima i chefovima, nego u nedostatku lokalnih proizvođača i farmera, koji se ne bave s tim profesionalno, mikrolokalno s jednom ili dvije kulture, nego šaraju s puno kultura ili rade za velike trgovine i centre i tu isporučuju veće količine i automatski to i tretiraju na svoj način.
Što se tiče mladih i kuhinje i nekakvog napretka, ima nekolicina mladih ljudi koji vjeruju u iskrenu kuhinju, jasno kuhanje, što se pogotovo mijenja u posljednje vrijeme jer smatram da su shvatili kako neke stvari koje apsolutno nisu lokalne, a tu pričam o drugim kuhinjama poput azijske i slično. Mislim da smo mi jako vezani za talijansko-francusku kuhinju - i same tehnike te da su to su neki od najzanimljivijih okusa koje možemo isporučiti gostima.
Moramo raditi na toj konekciji između proizvođača i nas da bi išlo prema vrlo kvalitetnom smjeru tako da mislim da će se u budućnosti nešto mladih uhvatiti ukoštac s tim. Jedino me strah da mladi ne žele veliku odgovornost, ne žele se upuštati u rizike i otvarati svoje restorane.
A jedino tako možemo imati ozbiljnu hranu u restoranima - da se uključe mladi chefovi i naprave iskorak u otvaranju svojih objekata i tu rade. To iziskuje jako puno posla, rada i odricanja, ali to je možda jedini put. Kao što to rade Talijani - da imamo svoje male ugostiteljske objekte, gdje ćemo raditi mikrolokalno i ekstra kvalitetno.
