Gotovo svaka zemlja svijeta, ima neku svoju inačicu palačinki. Dolaze u najrazličitijim oblicima s bezbrojnim vrstama punjenja. Temeljna smjesa uvijek sadrži brašno, mlijeko i jaja, a razlikuju se po omjerima temeljnih sastojaka te po dodacima maslaca ili margarina, praška za pecivo ili kvasca.
Velika Britanija njeguje običaj uživanja u palačinkama na Dan palačinki ili kod nas pokladni utorak, dan prije početka Korizme. Na taj dan često se organiziraju i utrke na kojima se natjecatelji utrkuju i istodobno prevrću palačinke u zraku iz tave na kojoj se peku. Tipična engleska palačinka je tanka i lagana, naliku je francuskoj crepe, a često se poslužuje s limunom i šećerom ili šećernim sirupom.
U Škotskoj i Irskoj palačinke su nešto deblje, dodaje im se prašak za pecivo i peku se na ravnoj ploči za pečenje. U Americi su palačinke posebno popularno jelo, a najčešće se jedu za doručak, prelivene javorovim sirupom. U smjesu za američke palačinke dodaje se i nešto maslaca, a smjesa je značajno gušća nego za nama poznate tanke palačinke i sadrži prašak za pecivo. Obično se oblikuju mali krugovi koji se okreću nakon što na gornjoj strani palačinke nastanu sitne rupice. Recept za američke palačinke potražite ovdje,
U Francuskoj i Italiji palačinke su značajno elegantnije, tanje i prozračnije, gotovo čipkaste. U Francuskoj ih zovu crepes, a u Italiji crespelle, a jednako se često izvode u slatkim i slanim varijantama. Francuska inačica palačinki od heljdinog brašna najčešće se rade u pokrajini Bretanji (a inače su karakteristične za istočnu Europu i Rusiju) nazivaju se galettes. U istočnoj Europi, posebice u Poljskoj i Rusiji popularne su blini - male palačinke od heljdinog brašna koje se često poslužuju uz skutu, kavijar i dimljeni losos. Evo i jednog recepta za ovo jelo koji možete isprobati.
U Skandinaviji, posebice u Švedskoj popularna palačinka naziva se Raggmunk – radi se o slasnoj palačinki od krumpira koja se poslužuje sa slaninom i brusnicama. U Finskoj se palačinke Pannukakku peku u pećnici i poslužuju s tučenim slatkim vrhnjem i voćem. Austrijske Palatschinken i Njemačke Pfankuchen nalikuju našim domaćim palačinkama, a najčešće se nadijevaju džemom od marelica, jagoda, šljiva i čokoladom. U Austriji su vrlo popularne i razlomljene palačinke, Kaiserschmarren ili carski drobljenac. Radi se od guste smjese za palačinke u koju se dodaje maslac i grožđice, a poslužuju se posute šećerom, cimetom, različitim vrstama pekmeza i umakom od jabuka.
Palačinke izrezane na trakice mogle bi vas dočekati i u juhi. Naime, u Njemačkoj Flädlesuppe, u Austriji Frittatensuppe, a u Italiji Consomme celestina predstavljaju bistru juhu s rezancima od palačinke. U Indiji su palačinke značajno drugačije nego što smo mi navikli. Zovu ih Dosas, hrskave su, a pripremaju se značajno kompleksnijim postupkom od riže i crne leće. Često se poslužuju s chutneyjem, kiselim krastavcima i curryjem.
Arapska i marokanska verzija palačinke naziva se baghrir i jedna su od rijetkih inačica palačinki u koje se stavlja kvasac. Mogu se raditi s i bez jaja, a najčešće se prelijevaju smjesom maslaca i meda. Meksičke palačinke ili tortilje napravljene od kukuruznog brašna možda su i najčešće jelo na stolovima stanovnika te zemlje. Osim svima nam poznate slane tortilje, u Meksiku se pripremaju i slatke palačinke koje su crne jer se u smjesu dodaje kakao.
