To su braća Dejan (40) i Danijel (39) Čučković iz riječkog naselja Viškova, najbolji mesari Primorsko-goranske županije, a mnogi kažu da im premca nema u cijeloj Hrvatskoj.
"Toliko smo različiti, a ne možemo jedan bez drugog. Kad sve naše vrline i mane spojimo u cjelinu, dolazi do savršene formule u našem radu i životu", tako sami sebe opisuju. Za njihovo meso znaju deseci tisuća Hrvata koji nikad nisu bili na Viškovu. Čitali su o njima i lajkali ih na društvenim mrežama. A tko dođe i do mesnice, neće brzo izaći iz tog prostora u kojem sa stropa vise mesne prerađevine čijem je mirisu, okusu i boji nemoguće odoljeti.
Mesnicu Čučković je 1989. utemeljio otac Gligorije (65). Dejana i Danijela tad su više zanimali izlasci, djevojke i lopta, no ipak su odabrali očev posao. "Prehrambeni smjer Trgovačke škole bio je milina u usporedbi s praksom koja je uslijedila kod starog u mesnici, ali ipak smo se tada zaljubili u ovaj posao. On je emotivan, ali strog i discipliniran u poslu. Uvijek je govorio kako se dobar mesar prepoznaje po tome koliko mu mesa ostane na kosti, tako se naše bez iznimke sjaje od bjeline", opisuju starog patrijarha ponosni sinovi, složni da su upravo njegova strogoća i predantnost na poslu zaslužni za njihovu konstantnu kvalitetu i nadaleko prepoznati uspjeh.
Imaju kupce iz cijele zemlje
Svoje proizvode (kobasice, salame, dimljena meso, mesne rolade s kaduljom, slaninu, koljenice...) šaljiva, ali iznimno vrijedna braća, u svojoj laboratorijski čistoj i vrhunski opremljenoj mesnici rade ručno. Pouzdani mesari, skloni finom gurmanluku koji su naslijedili od najbolje kuharice na svijetu, majke Jadranke, meso nabavljaju izravno od malih obiteljskih gospodarstava s područja između Vrbovca, Čazme i Kloštra Ivanića, gdje nekoliko obitelji već 20 godina uzgaja stoku samo za njih. U njihovu mesnicu navraćaju ljudi iz cijele Hrvatske, od Slavonskog Broda, Zagreba, Istre do Splita. Među kupcima su i poznati poput Mate Jankovića, Toma Gretića, Nikše Bratoša, Đele Hadžiselimovića... Braća se konstantno šale i nadopunjuju pa ostavljaju dojam da jednako razmišljaju o poslu i svijetu oko sebe. Redovito odlaze na turneje pa mesnim delicijama oduševljavati goste raznih festivala, promocija vinara i uljara. Trenutačno rade na dvije televizijske pilot-emisije o svojim putovanjima, a za ljeto najavljuju i knjigu.
Kako u Primorsko-goranskoj županiji više nema škole za mesare, velika im je želja uskoro osnovati i radionice u kojoj bi zainteresiranim školarcima prenijeli bogato znanje i iskustvo kao što je njima prenosio otac Gliga. On se umirovio prije pet godina ali ih, kažu, i danas nadgleda i brine se da ne bi tko gdje omanuo. Zna mu se dići kosa na glavi kad, inspirirani Toskanom, sinovi prionu eksperimentu te naprave svinjske kobasice s koromačem ili pečene kobasice punjene koštanom srži. "Dečki ne radite gluposti, tko će to jesti", upozori ih, ali se i primiri kad ga njihov uspjeh demantira. A to je sve češće. Prije nego ih puste u prodaju, svoje eksperimente isprobavaju u obiteljskom dvorištu iza mesnice, pod natkrivenim roštiljem, gdje se impresionirano društvo uvijek vraća po još.
Braća Čučković nesumnjivo su najpoznatiji mesari u Hrvatskoj. Glazbenim rječnikom, oni su poput rock-zvijezda. Zbog popularnosti, ali i kvalitete kojom osvajaju kupce, s njima smo otvorili priču o najboljim hrvatskim mesnicama.
Tragom Čučkovića idu i braća Neven i Damir Žeželić čija je obiteljska mesnica u mjestu Čavle na Grobničkom polju. "Kod njih se mogu pronaći i specijaliteti kojih drugdje nema, poput leberkäsea, odnosno jetrenog sira. Mogu reći da je bolji od mnogih koje sam jeo u Austriji i Njemačkoj", priča Časlav Matijević, veliki promotor dobre hrane. Matijevića veseli što Žeželići rade i posebne rezove mesa po želji kuhara kao što su t-bone steak (odrezak s kosti u obliku slova “T”) ili baby ribs, odnosno rebrica s kostima koje vire iz mesa. Tako rezano meso ima i poseban okus.
Posebna je mesnica i Koprivnjak na glavnom samoborskom trgu. O njihovim se ćevapima pričaju bajke. "Stavljaju nešto da se ljudi navuku, pa više ne žele jesti nijedne druge", šale se Samoborci, ali i Zagrepčani koji baš zbog Koprivnjakova svježeg mesa dolaze u Samobor. Koprivnjaki su iz Hrašća u Turopolju. Ivan je prije 25 godina otvorio mesnicu na samoborskoj tržnici, a 10 godina poslije preselili su se na Trg kralja Tomislava gdje mesnicu sad vodi sin Davor (45). Kupaca je ponekad toliko da čekaju i ispred vrata. "Nisu nas napustili kad je počela kriza. Samo, nekad su i svježe meso kupovali na kilograme, a sad kupuju na komade", priča Davor.
Osim subotom, kad se čeka zbog roštilja, u njihovoj je mesnici gužva i srijedom zbog svježih svinjskih, telećih ili janjećih jetrica. Imaju i izvrsne domaće salame i kobasice. One nisu od mljevenog mesa, nego rezanog, pa se točno vidi gdje su masnoće, gdje proteini i koji im je pravi omjer. Ono što ne rade sami kupuju od provjerenih lokalnih proizvođača. Poput Frelimo čvaraka koje je gastrožiri 24sata proglasio najboljima u Hrvatskoj.
S kupcima problema nemaju ni Živojin i Bojan Bođirković, otac i sin iz Borova Sela koji se uspješno suprotstavljaju trendu nestanka malih mesnica. Imaju osam prodavaonica u kojima se opskrbljuje više od 80 ugostiteljskih objekata s istoka Hrvatske. "U mesnicama prodajemo samo svježe meso iz domaćeg uzgoja. Nakon tri dana, ako se ne proda, vraćamo ga u preradu", priča Bojan. Svježu svinjetinu imaju dva puta na tjedan, a junetinu svaki dan. Hrenovke ne rade od smrznutog mesa ili pilećeg separata nego od mesa prve kategorije koje stoji 40 kuna po kilogramu. Ponedjeljkom, srijedom i petkom rade kobasice i salame, a utorkom i četvrtkom švargl i krvavice.
U Istri se mnogo mesnica specijaliziralo za ekskluzivne proizvode od mesa istarskog goveda boškarina. Poznatiji među njima su Mesnica Kalčić u Vrsaru te Sapores Histrie u Rovinju. Nude bakin, trajnu salamu s vinom teran, kaparin, salamu od istarskog goveda s tartufima, morožin, narezak buta u ekstradjevičanskom maslinovom ulju, violu, trajnu kobasicu s istarskom malvazijom i gajardo, trajnu salamu s prirodnim travama.
Na porečkoj tržnici već godinama radi među mještanima omiljeni mesar Fabricio Arman koji kupcima samo što ne skuha ono što im ponudi na prodaju.
Zadrani koji sa sigurnošću žele znati kakvo meso kupuju posjećuju mesnice Paleka. Vlasnik iz Zemunika Donjeg Mladen Paleka, ima klaonicu pa prodaje meso od stoke koju tamo kolje. Za gradnju prve klaonice prve kategorije u Zadarskoj županiji tražio je i dobio 3,2 milijuna kuna iz pretpristupnog programa EU IPARD. Nakon proširenja i rekonstrukcije klaonice na 1100 četvornih metara, ona odgovara standardima Europske unije.
Kvalitetnog mesa ima i u Trgovinskom centru Lorenco u Pagu. Robu dobavljaju iz Mesne industrije Milivoj Medven sa Žumberka, a sad prodaju i odličnu pašku janjetinu koju otkupljuju od lokalnih uzgajivača.
Dobru suradnju s kupcima već 23 godine gradi i održava splitski mesar Marko Dadić (57). "Kod nas je sve domaće. Janjetina je dalmatinska, a drugo meso dolazi iz Slavonije. Sve je mahom od malih uzgajivača. Držimo i suho meso, od pršuta, pancete, pečenice i kobasica, a to proizvodimo i sušimo sami u našoj sušari u Biskom. Kad smo počeli proizvoditi suhomesnato, bila nam je važna svaka primjedba i pohvala naših kupaca. Upravo prema tome, nakon više godina eksperimentiranja, dobili smo onaj savršeni recept prema kojem proizvodimo posljednjih 10-ak godina", kazuje nam Dadić.
