Moj profesor saksofona, Saša Nestorović je slavio rođendan taj dan pa sam odlučio njega i ekipu iz apartmana pozvati u konobu Dalmatino na ručak. Prostor je desetljećima koristio lokalnim ljudima za proizvodnju vina i u njemu još uvijek postoji kompletna infrastruktura iz tog doba, kao i ondašnji alati potrebni za rad. Nakon napornog radnog dana u prošlosti bi se u konobama jelo, pilo, pjevalo i uživalo. Takvi običaji u Dalmaciji primjenjuju se i danas.
Iako smo za stolom imali pjevačicu Linn iz Njemačke, zamolili smo ju da ne pjeva na prazan želudac da ne otjera goste. Uz Bojana koji je sa mnom i Linn bio u apartmanu, pridružio nam se i mali (ne visinom, koliko godinama), Oliver, saksofonist iz dalekog, ali prijateljskog Sombora. Nikako mi klinjo nije sjeo. Ne može on s 15 godina biti viši od mene, ako sam ja duplo stariji od njega. Gdje je tu pravda? Por ke? Bog visine nije pokucao na moja vrata.
Ekipa me pitala što da naruče, a ja sam im odgovorio da je najbolje da improviziramo, pošto smo za stolom svi jazzeri. Za početak smo uzeli platu sa sirevima, pršutom i inćunima. Linn je rekla da nije nešto gladna, ali se bacila na pršut k’o siroče na napolitanke. Plata je nestala brže nego pamćenje Luki Modriću na suđenju protiv Zdravka Mamića.
Ljubazni konobar nam je preporučio da naručimo janjeću peku, jer je upravo bila gotova. Svi smo bili za, a pogotovo Linn koja je imala onaj luđački pogled Hannibala Lectera ”Kad jaganjci utihnu”. Meso se topilo u ustima kao led u frižideru blagajnice Željke. Slavljenik Saša je bio i više nego zadovoljan, a to je bilo i najbitnije. Linn smo morali zaustaviti da ne pojede i kosti. Objašnjavala nam je kako oni u Hamburgu ništa ne bacaju.
Bili smo puni, ali to me nije spriječilo da naručim još i porciju dagnji na buzaru (čitajte Pizdica) i raviole s kozicama. Moja ruka je kratka, ali široka. Ovaj rođendanski domjenak će se pamtiti. Perverzija okusa na stolu.
Rekli bi u turističkoj zajednici: ”Mediteran kakav je nekada bio”. I stvarno, to su delicije koje su jeli naši stari, a one su i dan danas pravo osvježenje na stolu. Bojan je ispijao domaće crno vino, Saša i ja pivu, a ovo dvoje maloljetnika je uživalo u soku i vodi. U školi pazimo da mladost ne zastrani. Kosa mi narasla ako lažem.
Ekipa je mislila da je to to, ali kad sam ugledao simpatičnu konobaricu, nisam mogao odoljeti, a da ne naručim i jednog zubaca. Konoba Dalmatino u svakodnevnoj ponudi ima svježe ulovljenu divlju ribu i bila bi šteta otići iz nje, a da ne smažemo bar jednu.
Isus je nahranio s jednom ribom par tisuća ljudi, al’ nije ni vrijeme ni mjesto da pričam o njegovoj škrtosti. Ja sam uzeo jednog lijepog zubaca za nas pet da zaokružimo ovu rođendansku proslavu kako spada. Netko će možda reći da riba i janjetina ne idu zajedno, al’ tako su govorili i Kerumu da ćevapi i šampanjac ne idu zajedno, a on im je rekao: ”Kako znate, ako nikad niste probali?”
Rođendanska proslava bez kolača je kao Lidija Bačić bez dekoltea. Morali smo se na kraju dana i malo zasladiti.
Uživali smo u tradicionalnim, dalmatinskim gastro delicijama i sigurno je da se dogodine opet vraćamo u konobu Dalmatino. Za kraj sam morao napraviti i zajedničku fotku sa simpatičnom konobaricom.
KONOBA DALMATINO
Frane Radića 8, BOL na BRAČU
mail: tavern@konobadalmatino.com
mob: 00385 91 5455 779
PS: Razgovarao sam malo s vlasnikom konobe i rekao mi je da osim restorana ima i malu trgovinu ”Gastro Maksimum” s domaćim delicijama (pršut, kobasice, vino, sirevi, craft pive, maslinovo ulje, tartufi…) i da bi ju svakako trebao posjetiti prije nego odem s Brača. Naravno da sam ju posjetio. Ne zovu me uzalud Jole Delicija.
