Gospodin Davor Grabovac je prije osnivanja ove "blues konobe" igrao ragbi, bio zaljubljen u glazbu i distribuirao ribu po cijeloj Hrvatskoj. U jednom trenutku je stao, krenuo u drugom smjeru, počeo proizvoditi vino, supruzi Nataši prepustio kuhinju u ovom iznajmljenom lokalu podno Marjana i po bendu iz mladosti dao ime konobi - Otprilike ovako.
Ovdje se nikad ne jede isto kao i prethodni dan, sve ovisi o tome što se toga dana ubralo i nabavilo s ribarnice, tako da se nakon nevremena često zna dogoditi da konoba jednostavno – ne radi. Otprilike ovako nije tu radi zgrtanja love, i zato zimsko radno vrijeme potpuno usporeno, a ljeti se nedjeljom ne radi. Adresa je Sinovčićeva 5, a jednom kad uđete, upadate u ruke legendarnom Grabi...
„Ovo radim iz zabave, a najbitnije je da ribu ne nabavljamo na tržnici, nego direktno od ribara.“ filozofija je Grabe, koju priča u prozračnom, ugodnom kamenom interijeru tek s pokojom fotografijom i slikom starih vremena.
Za početak pijemo kao dušu meku i mirisnu domaću travaricu, zatim craft pale ale Prvo Imocko Pivo, pjenušac Grabovac i onda pažljivo slušamo što je uvijek nasmiješena supruga Nataša pripremila za taj dan. Uz par stalnih predjela koja se uvijek pojačavaju svježim namirnicama, glavno jelo toga dana bila je gregada.
Ovaj tradicionalni dalmatinski specijalitet našao se na meniju jer im je od jučer ostao rep od poprilične grdobine. A kako su grdobina i gregada u jednoj rečenici sasvim dovoljne da vrijeme stane, počeli smo s prepuštanjem delicijama ovog obiteljskog carstva mediteranske spize.
U Otprilike ovako, odnosno za prijatelje OO, nećete jesti za male pare. Ovdje ćete ostaviti od 95 kuna za predjela, 120 za tunu, 180 kuna za škampe na buzaru i 320-460 kuna po kilogramu za specijalitet dana - od psa, preko raže i škarpine do već spomenute gregade. Ali OO je definitivan value for money, jer ćete se spize još jako dugo sjećati. Naime, ovdje je sve što se nudi fantastično i gotovo neponovljivo.
Saur (savur) od tune je nekoć bilo težačko jelo, obrok koji se spremao kako bi trajao što dulje, i hranio obitelj dok je vani bilo loše vrijeme ili nije bilo ničega drugog za jesti. Ovdje je dignut na najviši mogući nivo s bezbroj sitnih pikanterija koje vašeg skromnog autora podsjećaju na morsku orahnjaču. Divota!
Uslijedilo je drugo predjelo, hoba na salatu. Nekakav zgodan miks između kuhane i pečene hobotnice na lišću kapara, rikole i potočarke uz dodatak slanutka i kapara te specijalnih gostiju - volaka, izvrsno zadovoljava ljudsku želju za žvakanjem plodova mora koji vam pritom pružaju otpor. Puno zanimljivije od klasično skuhanih i arome lišenih krakova s hrpom krumpira, a još kad nađete zajjednički jezik s Grabom oko obožavanja tripica...
Treće predjelo je već bilo za sladokusce, jetra grdobine s mišancijom. Mrvicu prejaka jetra za moj ukus savršeno je ublažena i popraćena esencijom mediteranske prehrane, hrpicom ljekovitog zelenog bilja, čas slatkog, čas oporog, pa opet divno gorkastog i fino utopljenog u puno domaćeg maslinjaka.
Topim se od sreće polako žvačući mišanciju i prisjećam odlazaka u goste teti Sveti u Veloj Luci daleke 1978. kad mi se po prvi put ovo jelo urezalo u pamćenje. Pogotovo jer su nakon što se sve pojelo, u teću natočili vina i onda pijuckali "iz juhe", a meni nisu dali jer sam bio klinac. Još da je bilo malo boba...
Uz Kujundžušu Grabovac jezik se opušta, pomalo zavidimo Grabi i Nataši što toliko dobro znaju i s hranom i s ljudima, i dolazimo do kraljice dana, gregade. Gusta, moćna, s elastičnim dijelovima ribljeg zatka, puna aroma, mirisa, čiste Dalmacije... Nisam trebao pojesti cijeli saur, ali što sad. Uglavnom, epohalna teća, za udžbenike!
Ugodno, prozračno i ne prenagruvano mjesto iz kojeg ste za tri minute na Prokurativama, blues sa zvučnika, jela s potpisom, ideje koje se rijetko tko usudi ponoviti i gazde koje stoje iza svega što vam ponude - sve je to Otprilike ovako. Obrok za pamćenje, dopustite da i vas iznenade u Otprilike ovako. Osjećat ćete se otprilike savršeno.
