Salzkammergut je definitivno najljepši dio Austrije koji se proteže kroz tri pokrajine; Gornju Austriju, Salzburšku i Korušku pokrajinu. To je područje predivnih planina, visokogorskih pašnjaka i pedesetak gorskih jezera. Da Austrijanci vole svoju domovinu i paze na svoju prirodu, govori podatak da polovica tih jezera ima kvalitetu pitke vode. Ah da, zaboravih i na sol... Nekada je sol bila glavni izvor prihoda ovoga kraja i to u vrijeme kada se sol nazivala bijelim zlatom i bila isto toliko vrijedna.
U Hallstattu, predivnom mjestu, još uvijek je aktivan rudnik soli, i to ni više ni manje nego 3.000 godina! Svako malo, pa u rudniku pronađu nekog „usoljenog“ iz davnih vremena. No, o Hallstattu i soli ćemo jednom drugom prilikom - vjerujte mi da će vam ta priča biti jezovito zabavna. Ali baš - jezovito... I sada dolazi do paradoksalne činjenice da je baš u tom centru soli smještena najpoznatija austrijska slastičarnica – Zauner!
Slano-slatko... Da, dragi moji, Sacher je doduše poznat po svojoj Sacher torti, dočim je, što se tiče ostalih slastica, asortiman prilično „mršav“. I tako dolazimo do priče o slastičarnici Zauner u gradiću po imenu Bad Ischl. Početkom 19. stoljeća počela su eksperimentiranja sa slanim i mineralnim kupkama. 1821. godine bečki liječnik dr. Wirer, zaključivši da su rezultati vrlo dobri, odlučio napraviti toplice i lječilište slanim i mineralnim kupkama. Vijest se brzo proširila Europom, te počinje veliki uspon Bad Ischla.
Vidjevši „rupu na tržištu“, 1821. godine dr. Wirer zadužuje bečkog slastičara Johanna Zaunera da osnuje i vodi slastičarnicu. Kako je i sam kralj i car Franjo Josip obožavao jesti kolače, 1837. se slastičarnica seli na reprezentativniju adresu na kojoj je i danas. Dapače, gotovo isto uređena kao i u doba Franje Josipa. Franjo Josip je svako ljeto provodio u Bad Ischlu, i gotovo svakodnevno navraćao kod Zaunera. Pa je tako bilo i one nesretne 1914. godine, kada ga je vijest o ubojstvu njegovog nećaka Ferdinanda u Sarajevu, od ruke Gavrila Principa zatekla baš u slastičarnici.
U današnje vrijeme slastičarnica Zauner je uvijek prepuna. Ljudi čekaju u redu da bi mogli nakratko sjesti i uživati u atmosferi nekadašnjega carstva. Što se tiče kolača, izbor je stvarno ogroman. Svi se kolači rade ručno, a postoje i torte Zauner koje možete odnijeti kući ili ih nekome pokloniti. U novije se vrijeme ovdje mogu naći i sendviči od lososa, škampa i slične slane poslastice.
Uvijek kada sam u blizini Bad Ischla obavezno svratim. Tradicija austrijskih kavana ovdje je u pravom smislu riječi - u punom pogonu. I neka tako ostane! Iako je sam Bad Ischl poznat po kolačićima „išlerima“, ipak sam ja monarhist, pa vam poklanjam Zaunerov originalan recept za kuglof koji je sam Franjo Josip obožavao, pa se prema njemu danas i zove:
Germguglhupf Franz Joseph:
- ¼ l. punomasnog mlijeka
- 30 g kvasca
- 500 grama glatkog brašna
- 150 grama maslaca
- 180 grama kristal šećera
- 6 žumanjaka
- malo soli
- limunova kora
- cimet
- grožđice
- badem u listićima
Priprema:
- Malo toploga mlijeka pomiješajte s kvascem, žlicom šećera i malo brašna i pustite na toplom da „se digne“, te nakon toga pomiješajte s ostatkom brašna. Pokrijte krpom i ostavite na toplom mjestu.
- Pomiješajte maslac (sa sobne temperature) sa šećerom, te nakon toga dodajte žumanjke i ponovno miješajte.
- U tijesto koje se dizalo s kvascem dodajte prstohvat soli, naribanu koricu limuna te dodajte „maslac-šećer-žumanjci“ masi. Miksajte tako dugo dok masa ne postane glatka i počne se odvajati od rubova. Nakon toga pokrijte i ostavite na toplom mjestu oko pola sata.
- Razvaljajte masu u kvadrat debljine oko 1 cm i pospite cimetom i suhim grožđicama
- Kalup za kuglof namažite maslacem i pospite listićima badema, te masu zarolajte i pažljivo stavite u kalup. Ostavite barem 2 cm slobodno do ruba kalupa.
- Pecite na 180° oko 40 minuta. Kada se ohladi, kuglof oslobodite kalupa i servirajte posipanog sa šećerom u prahu.
Dobar tek, voli vas vaš Gastroterminator!
