Kako zbuniti slavnu vinsku stručnjakinju Caroline Gilby, jednu od rijetkih u svijetu koja ima prestižnu titulu Master of Wine? Dajte joj da izgovori naziv autohtone hrvatske sorte grožđa, odnosno vina! Na drugi način ne možete se s njom nadmetati jer odlično poznaje vinarstvo zemalja Središnje i Istočne Europe, pa tako i ono iz Hrvatske. Možda neće uspješno izgovoriti naziv "kujundžuša", autohtone bijele sorte iz Dalmatinske zagore, ali će vam znati ispričati sve o njoj, proizvođačima, stilistici vina… ma ona sve hrvatske sorte ima u malom prstu!
Caroline Gilby prošli je tjedan stigla u Hrvatsku kako bi u sklopu Vinart Grand Tastinga, za strane novinare koji pišu o vinu, održala masterclass o vinima Dalmacije, odnosno tamošnjim starim sortama od kojih vinari u današnje vrijeme prave moderna vina. Nakon masterclassa dva je dana u Laubi, tijekom sajma Vinart Grand tasting, studiozno obilazila 140 štandova, sa 90% hrvatskih vinara, kušala vina, bilježila… te se početkom tjedna uputila u Dalmaciju na studijsko putovanje za strane novinare koje je organizirala tvrtka Vinart uz potporu Hrvatske turističke zajednice.
"Vino je fantastičan objektiv kroz koji promatramo neku regiju – ono odražava tlo, količinu sunca, klimu, ljude, kulturu, povijest toga kraja... Sve je to sadržano u samo jednoj čaši vina“, rekla nam je ova cijenjena vinska stručnjakinja impresionirana činjenicom da Hrvatska ima čak 95 autohtonih vinskih sorti te još 7 njih kojima je barem jedan 'roditelj' s hrvatskog tla. Uistinu podatak kojim se trebamo hvaliti, no ne činimo to dovoljno.
"Zanimljiva je ta rastuća fascinacija autohtonim sortama koje su preživjele upravo zahvaljujući tome što pripadaju određenoj lokaciji, regiji, gdje su se dobro adaptirale", nastavila je Caroline Gilby koja nije skrivala koliko je impresionirana posebnim vinogradarskim položajima u Dalmaciji poput Dingača na Pelješcu ili Svete Nedjelje na Hvaru uz riječi: "To su najdramatičniji vinogradi koje sam posjetila u životu!".
Na početku masterclassa Gilby nam je najavila kako ćemo kušati vina iz različitih dijelova Dalmacije, i usput otkriti zanimljivu priču u tom mjestu i ljudima. I tako je i bilo. Krenuli smo s Katich Kujundžušom iz 2021. – sortom čije ime stranci na žalost teško izgovaraju, ali se i slažu da je to odlično lagano ljetno vino, koje ima i izvrsnu cijenu od 10 eura. Sljedeći smo kušali Crna ovca Pošip 2021. koji obiluje aromama dunje, limuna, mineralan je, a nakon toga i Baraka Tenebra riserva Maraštinu 2021., jakih herbalnih aroma i dosta kompleksnu.
Nakon toga nastavili smo s Krajančićevim Pošipom sur lie iz 2019. napravljenom od grožđa sa loza starih 60 godina, od dalmatinske sorte koja je pravi hit jer daje sjajna svježa, ali i još bolja kompleksna vina. Goste iz inozemstva impresionirala je pak priča o grku, sorti s Korčule koja raste na vrlo limitiranom području (ukupno tek 15 hektara, i vina od nje pravi tek 11 vinara), a odličan primjer bio je sjajni Bire Grk defora iz 2019. Kušanje bijelih vina zaključili smo pak odličnim orange vinom Ante Sladić Debit Oya Noya iz 2017.
Kušali smo uz vodstvo Caroline Gilby i šest crvenih vina, a krenuli smo s Lasinom Marka Sladića iz 2020., a nastavili s Markus Babićem iz 2018. Uslijedio je Testament Tribidrag iz 2019. jakih aroma bobičastog voća, čokolade, sladića… izvrstan je bio i Grabovac Vranac riserva 2016. koji je razbio sve predrasude koje mnogi imaju prema toj sorti zbog ne baš tako dobrih vina od nje iz Makedonije koja se vrlo povoljno prodaju u našim supermarketima.
Na red je stigao i Tomićev Caplar (izvrsna kupaža plavca malog i cabernet sauvignona), jedino vino kušano tog dana u koje se uspjela ušuljati i jedna slavna internacionalna sorta. I za kraj – zvijezda, Skaramuča Dingač Elegance 2017., vino od plavca malog za zaštićenog vinogradarskog položaja Dingač. A plavci s Dingača razuvjerit će i najveće sumnjičavce u kvalitetu hrvatskih vina od autohtonih sorti.
I što zaključiti? Iako možda ne mogu izgovoriti sve nazive autohtonih hrvatskih sorti, stranci su itekako zainteresirani za naša, autentična hrvatska vina i žele o njima doznati i više. Kako nam je rekla Caroline Gilby, naziv koji se teško izgovara sigurno ne pomaže prodaji takvih vina na internacionalnom tržištu, no tu stvarno ne trebamo pristajati na kompromise. Neka stranci samo i dalje lome jezik u izgovoru, ali neka i dalje piju hrvatska vina.