Zbog čega ste svoje kulinarske tajne odlučili podijeliti s gastro znatiželjnicima putem bloga?
Teško je reći što me nagnalo na pisanje bloga, to je bilo toliko davno da se više pravih razloga ni ne sjećam. Uglavnom mi je bilo dosadno, istraživala sam internetska bespuća i otkrila neke predivne američke gastro blogove. Svidjelo mi se to pa sam odlučila otvoriti svoj blog. Tada nisam to doživljavala kao dijeljenje nekog mog znanja ili tajni sa znatiželjnicima jer nisam mislila da će moj blog ikad itko čitati. U to vrijeme naša gastro blogerska scena nije uopće postojala (pričam o 2008. godini) i općenito bloganje je bila nekakva poluopskurna aktivnost. Još uvijek se sjećam riječi moje poznanice kada samo joj rekla da sam pokrenula blog o kuhanju, rekla mi je: „Pobogu, zašto gubiš vrijeme na to, pa blogove o kuhanju nitko živ ne čita“.
Dakle pokretanje bloga je bila moja (recimo) intimna aktivnost u kojoj sam se pokušavala kreativno izraziti i odmoriti od suhoparnog i napornog uredskog posla.
Što vas je nagnalo da se opredijelite baš za slastice?
Eh ovo pitanje je malo škakljivo jer se ja nikad nisam opredijelila za slastice ili za neku posebnu granu gastronomije. Ja sam prvenstveno gurman, obožavam slatku i slanu hranu, obožavam kuhati. Mene hrana fascinira na toliko razina, ne samo njena priprema već i njeni sociološki i kulturološki aspekti. Hrana ima tu moć da budi naše uspomene i emocije, ona mnogo govori o obiteljskom, ali i društvenom nasljeđu…
Joj mogla bi cijeli dan pisati o ovoj temi, no nominirana sam u kategoriji slastice, pa bi bilo OK da i o tome nešto kažem. Jako volim slatko, a primijetila sam da ga vole i moji čitatelji. Moj pristup slastičarstvu je jednostavan, volim raditi jednostavne kolče od kvalitetnih namirnica koje mogu svakome dobro uspjeti kod kuće. U pravilu pišem o slasticama za koje ne treba imati posebnu opremu i vještine, o slasticama koje svatko može kod kuće reproducirati. Kako već tri godine vodim slastičarske radionice (između ostalog) u Centru za kulturu prehrane tako sve više cijenim i tu matematičku preciznost potrebnu za izradu slastica. Slastičarstvo je zbilja čaroban spoj znanosti i umjetnosti u jednom.
Što mislite o hrvatskoj, ali i regionalnoj blogerskoj sceni?
Mislim da imamo prekrasnu i bogatu blogersku scenu. Sada je blogera jako puno i ne mogu sve pratiti, ali definitivno na našim prostorima ima pojedinaca svjetske kvalitete. Osobno ne razlikujem domaću od regionalne scene jer blogere s naših prostora pratim isključivo prema nekom svom sentimentu, a ne po nacionalnom kriteriju. Kada smo počinjali s bloganjem ravnopravno smo, mi cure iz Hrvatske, gradile blogersku scenu s curama iz Srbije. Družile smo se, imale smo naša mjesečna blogerska natjecanja i općenito smo njegovale osjećaj zajedništva.
Po čemu se ističete od ostalih blogera koji su fokusirani na slastice?
Ja vam ne mogu dati odgovor na to pitanje. Ne mislim da se ja nešto posebno ističem u odnosu na druge blogere. Ovo bi ste trebali pitati ljude koji su me prijavili u ovo natjecanje i to baš u rubriku slastice. Ono što ja vidim kao, eventualno, neku svoju specifičnost je dugotrajnost bloga. Odnosno moju tvrdoglavu upornost da od bloga ne odustanem ni onda kad mi ga je bilo gotovo nemoguće održavati zbog razno raznih životnih okolnosti.
Zbog čega bi baš vi trebali postati nova Gastro zvijezda?
Najiskrenije ne mislim da bi ja trebala postati Gastro zvijezda. Ne doživljavam ja sebe u zvjezdanim kategorijama, a i nemam neki razvijeni natjecateljski duh. Ja sam samo cura (žena, majka, ali ne i kraljica :D ) koja radi nešto što jako, jako voli. Nadam se da to radim donekle OK, a ako se ljudima sviđa moj blog i recepti - nitko nije sretniji od mene. Mislim da će vam svaki bloger to reći, poseban je osjećaj kada vam se ljudi jave s pozitivnim dojmovima o nekom receptu ili samo da pohvale vaš rad.
Trebamo tvoju pomoć! Tražimo i nagrađujemo najbolje regionalne food blogove u natječaju Gastro zvijezda. Dođite na website Gastrozvijezda.hr i reci nam koji su tvoji omiljeni food blogovi. Voli te tvoj Gastro.hr tim! :)
