Iako je konjetina česta pojava na menijima nekih zemalja, većina konje ne smatra "mesnim" životinjama te zazire od pomisli na konzumaciju njihovog mesa. Konjetina je tako i kod nas tabu i uglavnom se jede tek u slučajevima krajnje nužde, što nije slučaj s cijenjenom francuskom i nama veoma bliskom – talijanskom kuhinjom. Ipak, u lijepoj našoj postoje uzgajališta konja za proizvodnju mesa, a pustolovniji gurmani koji su probali ždrebetinu ili konjetinu za nju imaju samo riječi hvale.
Iznimna svojstva konjskog mesa
Ždrebetina i konjetina klasificiraju se kao crveno meso, a budući da pri njihovoj degustaciji očekuju teksturu nalik divljači, mnogi se zapravo iznenade njenom mekoćom i podatnosti. Bez obzira što su konji jake i žilave životinje, njihovo meso je potpuna suprotnost – nježno je i slatko, okusom i aromom poput junetine, s blagim notama mesa divljači.
Iako je ždrebetina mnogo mekša od konjetine, zanimljivo je da meso konja starenjem postaje sočnije, što je neusporedivo s primjerice govedinom. Što se tiče hranjive vrijednosti i cijene, moglo bi se reći da je konjetina skoro nenadmašna u usporedbi s drugim vrstama mesa. Mnogo je pristupačnija od, recimo, junetine, koju nadmašuje i prehrambenim svojstvima. Naime, konjetinu odlikuje vrlo nizak udio ukupnih masti, kao i nepoželjnih zasićenih masti te kolesterola. Samim time za konjetinu je karakterističan visoki udio proteina, a izdvaja se i poprilično visokim sadržajem vitamina B12 i željeza.
Ždrebetina, s druge strane, ne predstavlja toliko bogat izvor spomenutog mineralnog elementa, što je jasno i na sam pogled – meso ždrebadi puno je svjetlije od mesa starijih konja. Nadalje, pri uzgoju konja uglavnom se ne koriste hormoni koji potiču rast mišićne mase, stoga je po pitanju zaostataka hormona u mesu, konjetina poprilično prirodna.
Kupovina i priprema
Meso ždrebadi i konja moguće je naći samo u pojedinim, posebnim mesnicama. Prilikom kupovine dobro je imati na umu da dijelovi konjetine otprilike odgovaraju dijelovima junetine i govedine, a i pripremaju se na sličan način. Tako je najcjenjenije meso pisanica, pržolica, te ono s hrpta i vrha buta konja, a ovo meso bit će savršeno za različite odreske – uključujući konjski „biftek“, gulaše, carpaccio ili tartarski biftek. Teksturom nešto tvrđi dijelovi koriste se za mljeveno meso, dok niže kategorije poslužuju u proizvodnji izvrsnih suhih kobasica i salama. Zanimljivo, od buta konja može se pripremiti i „pršut“. Prilikom priprave jela s konjetinom, poslužit će odgovarajući recepti za jela s junetinom ili govedinom. Za gulaše se preporučuje nešto dulje kuhanje, dok je kod odrezaka uputno pripaziti da se ne prepeku, a prije se mogu i marinirati. Konjetinu će najbolje oplemeniti marinade s bijelim vinom ili acetom balsamicom. Nadalje, mljevena konjetina izvrsna je za kosane odreske, koji su nekada bili najpopularnije jelo s konjskim mesom, a poslužit će i za vrlo ukusne mesne okruglice, ćevape i pljeskavice.
Pitanje za kraj
Dakle, iako mnogi imaju averziju prema konjetini, radi se o vrlo hranjivom i iznenađujuće ukusnom mesu koje ne zahtijeva posebna znanja kod pripreme. Povijesni podaci pokazuju i da ono nije novitet u ljudskoj prehrani te da su se konji lovili radi mesa mnogo prije pripitomljavanja ili korištenja za jahanje. Također, u mnogim zemljama konjetina ne predstavlja egzotiku, već poprilično uobičajen izbor. Pa da vas, za kraj, još jednom priupitamo – biste li probali konjsko meso?
