Prema jednoj od najstarijih kuharica, Rimljani su mrkvu jeli kuhanu sa solju, octom i uljem ili začinjenu s rimskim kuminom. Sve do doba renesanse, mrkva nije bila popularno povrće, vjerojatno jer su prve sorte imale tvrd i vlaknast korijen. Uzgojem danađnje mrkve, debljeg korijena, intenzivne narančaste boje, slatkaste hrskave teksture, mrkva je postala omiljena namirnica.
Zahvaljujući svojoj popularnosti, bila je prvo povrće koje je konzervirano. Korijen mlade mrkve dovoljno je nježno oprati četkicom ispod tekuće vode. Jednako je ukusna pripremljena na pari, kuhana, pirjana ili pečena. No i sirova je zdrava grickalica, a najčešće se jede s umacima na bazi jogurta. Svježi sok od mrkve kombinirajte s ostalim voćem i povrćem u pripremi smoothieja i shakeova. Posebno je ukusna kombinacija soka jabuke, cikle, mrkve i špinata.
Svježe lišće mrkve možete sitno nasjeckati te zajedno s ribanim korijenom dodati u salate i sendviče. Ribana mrkva s kiselim vrhnjem ukusna je kao prilog uz meksičke tortilje, buritose i tacose. Jedna od posebno ukusnih kombinacija je salata od ribane mrkve, pečenih kolutova luka, origana i sezama.
Iskoristite mrkvu za aromatiziranje ulja. Tanke ploške mrkve dobro osušite, prelijte većom količinom suncokretova ulja i pirjajte na laganoj vatri. Nakon 15 minuta maknite s vatre i ostavite mrkvu u ulju barem još sat vremena. Procijedite je i ulje koristite kao začin bogat betakarotenom. Mlade mrkve posebno su ukusne za glaziranje. Izrežite je na manje dijelove i glazirajte u tavi na malo maslaca te poslužite kao prilog posutu sjeckanim pistacijima, vlascem, potočarkom ili tostiranim pinjolima.
Možete ju pirjati i cijelu, pa zaliti medom, aromatičnim octom i maslinovim uljem. Uz dodatak češnjaka u prahu, ružmarina, meda i senfa, možete ih glazirati i u pećnici te poslužiti kao prilog mesu ili ribi.
