Konzumacija crvenog mesa je u današnje vrijeme postala sinonim za "grešni užitak", te je ono počelo gubiti svoje mjesto u tanjurima mnogih osviještenih gurmana. To je možda otvorilo vrata nekoj novoj hrani i okusima, no crveno meso se nikako ne bi trebalo brisati s jelovnika.
Crveno meso je od davnina predstavljalo cijenjenu hranu koja je obilježavala svečane trenutke. Iako je danas mnogo uobičajenije i pristupačnije nego prije, određena jela od crvenog mesa i dalje zauzimaju vrlo visoku poziciju na ljestvici gastronomskih specijaliteta. Svejedno, razvojem znanosti o prehrani, visoki status ove namirnice sve se više počeo i propitkivati.
Mit broj 1: Crveno meso bi bilo najbolje izbaciti iz prehrane
Među svom hranom životinjskog porijekla, crveno meso je na najlošijem glasu. Bijelo meso i riba visoko kotiraju među pobornicima zdrave prehrane, što je opravdano, ali crveno meso također ima brojne prednosti. Prije svega, karakterizira ga visok sadržaj željeza i cinka, bitnih mineralnih elemenata, te vitamina B-skupine. Crveno meso je i najbolji prehrambeni izvor alfa lipoične kiseline za koju se vjeruje da posjeduje antioksidativno djelovanje.
Mit broj 2: Crveno meso deblja
Sva hrana deblja ukoliko se konzumira u neumjerenim količinama. Istina je da crveno meso, zbog većeg udjela masti može predstavljati visokokaloričnu namirnicu, ali zato se preporučuje kupovati crveno meso s manje masti, te prilikom pripreme odstraniti vidljivu masnoću. Dijelovi svinjetine s manje masti uključuju kare, pisanicu (tzv. lungić) i but, a kod govedine su to različiti dijelovi buta, zdjelice, hrpta i lopatice (plećke) s manje masnog tkiva. Također, meso mlađih životinja obično ima manje masnoća.
Mnogi se iznenade kada čuju i da crveno meso sadrži neke tvari za koje se smatra da doprinose mršavljenju – L-karnitin i konjugiranu linolnu kiselinu, inače popularne dodatke prehrani.
Mit broj 3: Crveno meso uzrokuje kardiovaskularne bolesti i karcinom
Iako su neka istraživanja utvrdila ovu povezanost, čini se da su glavni krivci zapravo prerađeni mesni proizvodi s mnogo masti i aditiva te meso s roštilja. Umjerenost u suhomesnatim proizvodima te odabir manje masnog crvenog mesa, osigurat će nizak unos nepoželjnih zasićenih masnoća, a bitno je i napomenuti da one čine samo oko 50% ukupnih masti crvenog mesa.
Roštilj, odnosno, termička obrada mesa na visokim temperaturama može rezultirati nastankom nekih karcinogenih spojeva. Međutim, i dalje je dopušteno uživati u mirisima roštilja jer mariniranje mesa prije pečenja, u vinu, sa začinskim biljem, povrćem ili citrusima, doprinosi značajnom smanjenju nastanka štetnih spojeva. Nutricionisti smatraju da unos od 70 g crvenog mesa dnevno, odnosno do 500 g tjedno, neće naštetiti zdravlju (masa se odnosi na termički obrađeno meso).
Mit broj 4: Svinjetina je najlošiji izbor crvenog mesa
Budući da može sadržavati mnogo masnoća, a samim time i kalorija, svinjetina je meso koje se najčešće izbjegava. No, manje masni dijelovi svinjetine su po hranjivoj vrijednosti vrlo slični ostalom crvenom mesu. Zapravo, ako se detaljnije analiziraju vrste masnoća, masti svinjetine su povoljnije od masti ostalog crvenog mesa i sličnije su onima u bijelom mesu. Svinjetinu karakterizira nešto niži udio zasićenih te viši udio višestruko nezasićenih masti, poput onih iz skupine omege-3 masnih kiselina.
Za Gastro online mesnicu registrirajte se i otkrijte savršen mesni vodič.
