U Đakovo sam se baš iskreno zaljubila zbog Craft beer festivala koji sam pred koju godinu posjetila. U čarobnom se Strossmayerovom parku okupila vesela ekipa zbog koje ti je odmah draže vraćati se u ovaj prekrasan grad.
No ovaj smo put u Đakovo skrenuli ciljano i prije spomenutog festivala da bismo isprobali što se nudi u Bistrou Loora smještenom na đakovačkom korzu. Uvukli smo se kroz haustor na simpatičnu terasu, smjestili se za stol, a s nama je, naravno, bio i naš pas pa smo odmah dobili i zdjelicu za vodu, a nažicao je Dživo i pokoje maženje jer je Loora pet friendly mjesto. Ponekad to zaboravim napomenuti jer pomislim da je to zaista već normalno, no tu i tamo nas restorani iznenade pa ću rado napomenuti da je naš mješanac i ovdje bio dobrodošao.
Ugodan interijer Bistroa Loora
Dobili smo u ruke dva menija, a la carte i sezonski meni (kad smo mi posjetili Looru, još je na snazi bio proljetni meni). Prvi pogled na cijene i padamo u nesvijest i tu u najpozitivnijem mogućem smislu jer su cijene daleko niže od zagrebačkih. Padamo u nesvijest i od veličine plata za dvoje koje vješti konobari nose preko terase do susjednih stolova. Ovdje očito nećemo ostati gladni.
Maštoviti kokteli s lokalnim rakijama i vinima
Nisam inače fascinirana veličinom porcije u tanjuru i na plati, više cijenim kvalitetu pa smo ipak preskočili tu opciju i posvetili se ponuđenom meniju. Osim cijena, za oko su mi zapeli maštoviti kokteli s lokalnim pićima. Slavonski dječak, Kolo i Šljivovica sour, a sve s rakijama i vinom lokalne proizvodnje i to po cijeni od 3,20 do 5 eura.
Tatarski biftek na slavonski
Da se ne srame svoje rakije vidjeli smo čim smo otvorili sezonski meni – tatarski biftek na slavonski dolazi s umakom od rakije i hrena, a skriva se ova ljekovita tekućina u još jela na meniju! Odmah smo ga naručili i uvjerili se da je ova kombinacija pun pogodak – svakoga će spomen rakije u ovakvoj kombinaciji privući, a zapravo su ovdje odlično izbalansirali okuse.
Tatarski je začinjeniji od onog što inače preferiram, no nisam imala na kraju prevelike zamjerke na okus s dodatkom hrena. Maslac je bio fino nariban, jedino bih mu maknula podlogu od rikule koja se povlačila uz maslac čim smo ga htjeli dodati na tostirane komade kruha.
Još jedna stvar koja je brzo ispravljena – uz ogromnu porciju tatarskog bifteka posluženo je zapravo jako malo tostiranog kruha, no brzo je stigla na stol i košarica s dodatnim šnitama finog kruha što se nadam da je i inače praksa. Cijena ove porcije tatarskog je bila 13 eura, a zaista je pozamašna pa preporučujem da je podijelite.
Domaće bučino ulje i ocat od kupina
Na stol su nam donijeli i maslinovo ulje iz Solina, predivno bučino ulje iz Satnice Đakovačke s OPG-a Janja Kišić, te ocat od kupina Koprivčić koji sam si odmah poželjela i za doma.
Nakon odličnog uvoda, odlučili smo se za juhu od gljiva. Kad zalutate u restorane u kojima ne znate što očekivati, juha od gljiva bude redovno puna vrhnja i gore pliva nekoliko komada šampinjona. Ne i ovdje. Obilna povrćem, fino izblendana, baš moćna juha koju vam konobar pred vama ulijeva u tanjur. Iznenađujuće ukusna i baš nas je fino pripremila za glavno jelo. Cijena juhe od gljiva je samo 3 eura.
Juha od gljiva
Sporo kuhani goveđi obrazi
Privukli su nas sporo kuhani goveđi obrazi, ali smo htjeli i neki konkretan komad mesa pa smo naručili i ramstek! Loora je u đakovačkom kraju poznata po dry age steakovima, no taman su planuli dan prije pa smo se odlučili na ovaj svježi komad mesa.
Nismo bili razočarani ni ovim jelom. Odlično pečen i taman začinjen, a krumpir parisienne koji dolazi uz njega je bio naprosto savršen. Muka ga je pripremiti, sigurna sam da je revolt u kuhinji velik, ali se isplati! Cijena ovog ramsteka je opet nevjerojatnih 11,40 eura pa sad mislim kako sam nedavno u Istri pojela za te novce neku pustu tjesteninu sa šparogama bez okusa, mirisa i boje.
Ramstek i krumpir parisienne
Kultni Kitokret
Uz fenomenalne goveđe obraze, koji su desetak sati pripremani u sous videu, poslužen je ukusan demi glace umak i meni osobno, mrvicu presladak pire od mrkve. No, obrazi su bili fenomenalni, raspadali se pod vilicom, umak je bio savršen, a uz Sontacchijev moćan Cabernet Franc pod nesretnim nazivom Kitokret, mogli smo već tu završiti obrok s osmijehom na licu. Za ove goveđe obraze ćete u Loori platiti 11,40 eura.
Japanski cheesecake
Kad smo već bili tu, morali smo ugurati i desert kako god teško bilo pa smo se odlučili na dva primamljiva slatkiša – japanski cheesecake i sferu od bijele čokolade. Ova se sfera od bijele čokolade teatralno zalijeva vrućim čokoladnim umakom pod kojim nestaje i otkriva sladoled od burbon vanilije. Primamljivi toplo-hladni desert će oduševiti klince, a meni se ipak malo više svidio japanski cheesecake, taman nježan za toplo poslijepodne na terasi. Za čokoladnu sferu morat ćete izdvojiti 3,80 eura, dok japanski cheesecake u Loori 4 eura.
Sfera od bijele čokolade
Loora je dobila još obožavatelja, a Đakovo ćemo i češće posjećivati kad smo na istoku Hrvatske. Sljedeći put želim isprobati neki od dry age steakova, a sigurna sam da će vlasnik Rafael Spajić itekako oplemenjivati meni sa svojim idejama pa neće manjkati kreativnih jela i na novim sezonskim jelovnicima. Već se veselim povratku!
Kasandra Draganić
