Na ulazu nas je dočekao pivovnik – zanimljiva, korisna i informativna brošura koja je ujedno poslužila i kao glasački listić za najbolje festivalsko pivo. Kako je u pivovniku navedeno Festival piva đakovačkih pivara „je zamišljen kao događaj koji će okupiti pivare i ljubitelje craft piva na području grada Đakova i šire. Nekolicina đakovačkih pivara pokrenula je ovaj događaj kako bi sugrađanima približili proizvodnju domaćeg piva i prezentirali đakovačku pivsku scenu. Edukacijom i zanimljivim programom festival nastoji potaknuti zanimanje posjetitelja za kvalitetnim pivom i proširiti pivsku kulturu u gradu Đakovu“.
Natjecateljska piva bila su postavljena na četiri punkta. Na prvome punktu točio se porter Petra Zrakića, te blond ale i amber ale Domagoja Nađa. Na punktu broj dva nudili su se red indian pale ale i american pale ale Tome Plavčića i stout Ante Šimića. Na punktu broj tri Vlatko Stanković točio je indian pale ale i blond, a Ivan Bravić kriek lambic i keler. Na četvrtom punktu mogli smo kušati california common, witbier i american pale ale homebrew dueta koji čine Zdravko Mijatović i Ivan Nikačević, a Željko Sabljić je točio belgian ale i stout. Odlična piva i odlična atmosfera.
Osim đakovačkih pivara na festivalu su sudjelovali i članovi Panonskog pivarskog sindikata sa sjedištem u Osijeku, homebreweri iz Zagreba, Slavonskog Broda, Požege, Kitišanaca… Bilo je tu i natjecanja u brzinskom ispijanju piva u dvije kategorije – muškarci i žene. Muškarci su morali eksirati 0.5 l, a žene pak 0,33 l piva. U ponoć je bilo proglašenje najboljega piva po izboru publike – a to je bila red IPA Tome Plavčića, a tada se točio i festivalski pivski šampanjac.
Na festivalu se predstavila i prva i zasad jedina craft pivovara iz Đakova – Black hat. Inače Black hat je izvorno bila prva osječka craft pivovara, a promjenom vlasnika preselila se u Đakovo i sada je vodi Senka Matijaković, po struci diplomirana inženjerka prehrambene tehnologije i procesnog inženjerstva, rodom Virovitičanka. Kako sama kaže od osme godine je zaljubljena u motore, a moto svijet je dio njenoga života, ljubiteljica je dobre hrane, pića i veselog društva.
O tome kako se našla u ovom poslu Senka kaže da s obzirom na stanje u Slavoniji i nemogućnost pronalaska posla u struci bile su dvije opcije – pokušati samostalno raditi ili kao dobar dio njenih prijatelja seliti negdje u inozemstvo. Ukazala se prilika preuzeti pivovaru Black Hat iz Osijeka, od njenih dugogodišnjih prijatelja Igora Ilića i Danijela Božurića također ljubitelja motora, koji zbog nedostatka vremena više nisu mogli voditi posao.
„Najveća prednost u svemu je ta što je bio kvalitetno odrađen start (postavljen pogon, ambalaža, logo, etikete), što iziskuje puno vremena, kojeg uz dvije male curice u pelenama jednostavno nisam imala. Uz obitelj i kućanstvo sama voditi posao kao vlasnik, direktor i jedini radnik nije niti malo lako, zbog toga ne radim još punim kapacitetom, ali svaki početak je naporan i težak. Sve u svemu odlučila sam raditi, ustrajati u poslu i boriti se kud god da me to odvelo.“
U ponudi imaju blond ale i black indian pale ale. To su pivski stilovi s kojima je Black Hat u Osijeku i krenuo, a uz manje izmjene recepture nastavljena je proizvodnja u Đakovu, gdje je jako dobro prihvaćeno. U planu joj je napraviti jedno đakovačko pivo koje bi bilo samo lokalno dostupno na području Đakova. Također u budućnosti planira izbacivati i sezonska piva.
O stanju i perspektivama hrvatske craft scene Senka kaže da scena iz dana u dan raste i sve je više jako dobrih i kvalitetnih piva u ponudi, no ima tu još puno prostora za širenje, posebice ako uzmemo u obzir da je velika većina Hrvata još uvijek vjerna komercijalnim lagerima, što iz navike, što iz neznanja, ali ljudi se polagano navikavaju na kvalitetno i domaće craft pivo. „Na svima nama, vlasnicima malih craft pivovara je zadaća napraviti dobro i kvalitetno pivo, osvijestiti ljude i samim time privući veći broj potrošača craft piva“, završava Senka.
