Par je u samom centru Londona stvorio mini carstvo, te ima dovoljno materijala za širenje bliskoistočnih vidika. Njihov prvi restoran „Honey & Co.“ (tj. restorančić od jedva 10 stolova) smješten je u Warren Streetu na 15 min od King’s Crossa i 10 min od mog ureda što smo Bruno i ja spremno iskoristili u pauzi za ručak. Za Honey & Co. smo prvi put čuli zahvaljujući velikoj popularnosti istoimenih kuharica u foodie blogosferi; dok je prva dala pregled većine recepata koji se obično mogu naći na jelovniku, druga se fokusirala na slastice. Iste su razlog što je Instagram neko vrijeme bio preplavljen slikama čokoladne babke.
Nakon Ottolenghijevog luksuznog toalet-dekora, Honey & Co. više podsjeća na prenapučeni dnevni boravak tijekom obiteljskog okupljanja što znači da svoj obrok zapravo jedete u društvu susjednih stolova. Idealno za prisluškivanje tuđih razgovora (moj hobi), no manje idealno ako ste društveno ograničeni (khm, Bruno). Iako restoran nudi meni po fiksnoj cijeni (£30.5 bez i £34.5 s desertom) koji uključuje mezze kao predjelo i glavno jelo po izboru, ipak smo se odlučili za à la carte opciju. Za predjelo smo odabrali falafel od bundeve s cimetom, uz koji dolazi ultra kremasti tahini i salata od rajčica i agruma, te poširane kruške sa šafranom i kremom od oraha i tahinija.
Oba jela su bila odlično spremljena i jedina zamjerka koju smo imali jest to što se šafran gotovo nije ni osjetio u kruškama. Kod glavnog jela smo bili odvažniji pa je Bruno odabrao mljevenu janjetinu sa začinima prekrivenu umakom od jogurta i tahinija (te tako zapečenu) sa salatom od rajčica i toplom pogačom. Iako je meso bilo zbilja ukusno, zapečeni jogurt nije bio hit dana za našim stolom. Moj odabir se pokazao kao sretnija kombinacija – sporo pečena piletina s kestenima i grožđicama prekrivena kadaifom (sitnim komadićima tijesta koji postanu hrskavi tijekom pečenja). Meso je bilo iznimno sočno, dok su grožđice upile sav umak i vratile se u stadij grožđa što je dalo poprilično zabavnu dimenziju ručku.
Kako je Bruno bio lošije sreće u obročnom ruletu, dobio je pravo biranja oba deserta te smo tako završili s dvije babke. Za one koji nisu popratili njene slavne Instagram trenutke (ni glavnu ulogu u jednoj od epizoda Seinfelda), babka se radi od dizanog tijesta koje se tanko razvalja, premaže svakakvim divnostima, te se slaže u malo kompliciraniju pletenicu. Mi smo probali jednu s tamnom čokoladom, cimetom i lješnjacima, te drugu s tahinijem i bijelom čokoladom (kombinacija koja mi nikako nije sjela). Za moj ukus su obje apsolutno preslatke i nakon dva zalogaja sam proglasila poraz, no Bruni (u čijoj bliskoj budućnosti vidim dijabetes) to nije bio problem i obje babke su nestale u rekordnom roku.
Nakon ove solidne gozbe, koju toplo preporučujem svima (uz obaveznu rezervaciju), smogli smo snage za odlazak i u Honey & Spice, trgovinu smještenu u istoj ulici, koja uz delikatesne proizvode drži i prekrasno (no preskupo) posuđe, te je zgodna opcija za jestive suvenire. Nekoliko tjedana kasnije sam igrom slučaja (OK, inzistirala sam) završila na poslovnoj večeri u novootvorenom (i dosta većem) grill restoranu Honey & Smoke gdje sam konačno probala preskočeni mezze.
Nemojte ponoviti našu početničku grešku i ako se nađete u jednom od restorana, obavezno uzmite mezze za cijeli stol i pokušajte ne zaboraviti: „Sharing is caring!“
