Kako je Dubrava postala gastro destinacija

Ana me nazvala neki dan i milozvučnim glasom rekla: ”U gradu sam! Jesi gladan? Vodiš me danas na ručak. Obećao si.” Ja ujutro ne znam kako se zovem, a kamoli da sam joj išta obećao. Pitao sam ju ”Šta bi jela?” Ana ”Našla sam na netu steak house El Bull. Mogli bi se tamo zaletiti?”

Pogledao sam u kristalnu kuglu gdje se nalazi El Bull i mrak mi je pao na oči. Avenija Dubrava 70, odmah poslje okretišta u Dubravi. ”Gdje baš u Dubravu nesrećo?” Doduše ja sam odrastao tamo. Već sam kao mali pokazivao znakove poduzetništva kad sam s bratom prodavao petarde i radio u fušu kao šibicar. Zvali su me KRALJ OKRETIŠTA. U međuvremenu sam ipak napredovao i otkako sam se preselio u centar jednostavno nemam potrebe navraćati u Olimpijsko selo. Postao sam pravi snob.

Zapravo me više muči što je to jedna od dužih tramvajskih ruta, a ja nemam pokaz. Vjera mi zabaranjuje da kupujem tramvajske karte. Pomislih u sebi: ”Što ako me ulovi kontrola? Što reći? Koju poruku poslati? Jedu mi se odresci, ali ovo je stvarno izazov. Živim na rubu.” U glavi mi je odzvanjala melodija iz filma Mission Imposible. Tada sam shvatio kolika je zapravo sličnost između mene i Tom Cruisea. Nije samo visina u pitanju. 

Pomislih još jednom u sebi: ”Jednom se živi. Idem u Dubravu na ručak pa kud puklo da puklo.” Ponio sam sa sobom za svaki slučaj nunčake za obranu od ZET-ove kontrole, ali i lokalnih žitelja.

Restoran se nalazi u sklopu hotela Residnece i čim smo ušli, odmah smo se ugodno iznenadili kako je lijepo uređen. Smjestili smo se za stol, a Ana je inzistirala da obavimo kratki photo session kako bi ljudi na Facebooku i Instagramu mogli znati da imamo život.

Odmah je počela sliniti kao Engleski buldog. Rekla je: ”Nisam skoro ništa u usta stavila. Malo cicvare, potrbušine i kiselog zelja. Umirem od gladi.” Shvatio sam da je vrijeme da naručim neko predjelo jer će do glavnog jela izdahnuti. Ana je odabrala Tacos piletinu (tortilja s piletinom, pikantnim zeljem, chilli papričicom, crvenim grahom i tri vrste umaka), a ja sam uzeo raviole s mesom (domaći ravioli punjeni telećom koljenicom s aceto umakom, maslacem i grana padanom).

Mislim da slika govori tisuću riječi, ali ako moramo birati pobjednika, onda su to Tacosi. Složili smo se i ja i Ana da već dugo nismo probali ovako dobre Tacose. Sjajno pečena piletina s odličnim umakom. Predjelo je nestalo kao ušteđevina umirovljenika u Mirovinskim fondovima. Bili smo spremni za glavno jelo, a s obzirom da ni Ana ni ja nismo hipsteri, naručili smo odreske. Povrće se kod nas poslužuje samo kao dekoracija. Ljubazni konobar mi je preporučio Chicago steak. Ja sam mislio naručiti biftek. Bio sam neodlučan k’o Božo Petrov, a onda mi je Ana rekla ”Uzmi i jedan i drugi. Šta daviš ljude?” U tom trenutku sam pomislio ”Pa ona je ženski Nikola Tesla. Kako se ja ovog nisam sjetio?” Naručio sam oba odreska. Ana je bila skromnija i uzela samo  teleću koljenicu.

Ispijali smo Markotin Cabernet Sauvignon i uživali u svakom zalogaju. Meso se jednostavno topilo u ustima. Bilo je mekano i crvenkasto iznutra, ali taman pečeno. Savršenstvo okusa. Chicago steak je bio odličan, ali meni je ipak biftek No1 kad je meso u pitanju. Teleća koljenica je bila pravo iznenađenje. Vjerojatno ne bi dobio niti jedan griz da nisam u jednom trenutku Ani rekao ”Gle! Jasenko Houra iza tebe”. Ona se naivno okrenula, a ja sam joj spretno ukrao zalogaj s tanjura. Da sam mogao još nešto pojesti, naručio bih si jednu teleću koljenicu. 

Koliko god siti bili, uvijek imamo malo mjesta za desert. Ručak bez kolača je kao Dubrava bez Konjščinske. Morali smo se i malo zasladiti. Ja sam naručio Čoko ludilo (čoko biskvit, čoko zemlja, tekuća čokolada i čoko sladoled), a Ana Čisto zadovoljstvo (drobljeni lješnjak, jabuka ragu, krema od sira, umak od vanilije).

Svako jelo je bilo savršeno isprezentirano na tanjuru. Iako sam veliki ljubitelj čokolade koja mi je i ovaj put sjela k’o budali šamar, Anin kolač mi je bio draži. Baš sam komentirao kako sam cijelo vrijeme obilazio samo restorane po centru, a da nije bilo nje ne bi ni znao da se u mojoj rodnoj Dubravi krije pravi mali gastro raj. Nije ni Dubrava što je nekad bila.

U Dubravu se više definitivno ne ide samo po jefitnu odjeću i petarde. Ako ste ljubitelji dobrih odrezaka, El Bull je pravo mjesto za vas. Ugodan ambijent, pristupačne cijene i ljubazno osoblje. Jednom riječju, vrhunski doživljaj. Ana i ja se sigurno vaćamo na mjesto zločina!

EL BULL Steak house & Trattoria

Avenija Dubrava 70, Zagreb, Croatia

Tel. 01 6441 779

https://www.facebook.com/steakhouseelbull/   http://www.elbull.hr

Josipa, odnosno Gastro Snoba pratite na portalu Flash.hr kao i na Instagramu i Facebooku!