Zvao me neki dan Luka Modrić. Bio je sav u panici. ”Ne javlja mi se više Mamić. Priča samo s Gospom. Imamo važnu utakmicu protiv Nigerije. Ti si jedina osoba koja može namjestiti rezultat. Pomozi”, rekao je. Odgovorih mu ”Smiri se Luka. Znam jednu tamnoputu djevojku. Mislim da su njezini utjecajni Nigerijci. Sredit ću nešto.” Lako je namjestiti utakmicu Kamen Ingrada, ali kad je u pitanju Svjetsko prvenstvo, tu je potrebno imati stila. Takve utakmice se ne namještaju u ćevapari u Sesvetama.
Trebao mi je neki dobar restoran, hotel s 5 zvijezdica. Zaletio bi se do Monaca, ali mi je baš neki dan riknula kuplung lamela na cesni pa sam se odlučio na bližu varijantu, hotel Esplanade. Zinfandel’s restoran koji se nalazi u sklopu hotela ima Michellinovu preporuku, a što je dobro za Michellin, dobro je i za mene. Baš su nedavno predstavili novi proljetni meni. Odlučio sam pozvati tamnoputu Matildu na ručak. Naravno da sam joj rekao kako se nismo dugo vidjeli i kako bih ju htio odvesti na ručak. Nisam spominjao Nigeriju ni nogomet. To se radi nakon butelje vina.
Krenuli smo lagano s domaćim kruhom i maslacem. Nadam se da ovo čita blagajnica Željka. Ovo je kruh, a ne onaj GMO otrov koji mi svako jutro uvaljuješ. Matilda je navalila na lebac s lukom k’o Drakula na krv rumunjske seljanke. Što je malo neugodna zadaha, naspram sreće Luke Modrića i hrvatske repke. Ako me se na Dan bezbednosti sete, sete se, ako ne, nikom ništa.
Smazali smo pozdrav iz kuhinje (šparoga s ikrom od pastrve i majoneza od wasabija) i bacili se na juhu k’o Donald Trump na Stormy Daniels.
Nikad više neću kupiti juhu iz vrećice. Ovo je savršenstvo okusa:)
Ručak bez predjela je kao češki turist bez paštete. Ja sam naručio laganu patku, gel od mrkve, gel od badema, kardamon i rižin papir. Uvijek sam bio esteta.
Matilda je odabrala mariniranu skušu, prepeličje jaje, juhu od korijena kurkume i chorizo. Pogledala me prestrašeno i upitala ”Jel’ chorizo neki sir?” Htio sam ispasti cool, al’ znam jedino za Podravec i Gaudu. Blagajnica Željka je rekla da nema boljih sireva od tih. Bacio sam oko na Google i skužio da je to kobasica koja se priprema od svinjetine, govedine, maslinova ulja, crvene paprike, češnjaka i začina. Opsjednuta je s lukom. Stvarno se žrtvujem za domovinu.
Molio sam Boga da Matilda ne naruči opet neku deliciju s lukom. Bog je uslišio moje molitve. Odlučila se za pečena krila raže, kremu od pastranjaka i pistacije. Sad vidite da namještanije utakmica nije jeftin sport.
Pili smo Krauthaker Merlot nakon kojeg smo se prebacili na Gran Teran Coronicu. Matilda i ja smo se složili da ne osjećamo apsolutno ništa od voćnih nota, koliko je vino odležalo, niti koliko je UV zraka pokupilo prije berbe. Imamo staromodniji, tradicionalniji pristup degustaciji. Ispijemo čašu na eks i ako nas ništa ne žiga, zadovoljno naručujemo drugu:)
Kako imam nećaka Japanca, odmah mi je za oko zapela japanska govedina: Wagyu Striploin Marbeling A5 (100 g), consomme od ljutike, shiitake, hijiki alge. Nije to ono poljsko meso iz devedesetih koje kupujete smrznuto na akciji u lokalnoj samoposluzi. To je perverzija okusa. Nakon shiitake gljiva, ne želim više čut’ za vrganje. Majka i otac su me cijelu mladost trovali lošim gljivama. Zato i imam metar i želju za rastom, a na glavi manje kose od Mahatme Gandhia.
Popili smo malo vina pa sam odlučio staviti sve karte na stol. Pogledao sam Matildu i rekao ”Tvoji su iz Nigerije, zar ne?” Matilda je problijedila. ”Kakva crna Nigerija te spopala? Tata je Hrvat, a mama je iz Surinama.” Ja sam čuo za Surinam kao i za Madagaskar. Bacio sam oko na Google, kad ono, Južna Amerika. Jebem ti život da ti jebem. Kud nesreća uvijek na najpoštenije među nama. Da sam ju bar pitao prije nego sam počeo naručivati peraje Sredozemne medvjedice:(
Nazvao sam istog trena Luku Modrića i rekao mu da imamo mali problem. On me upitao ”Kakav problem? Ne sjećam se da sam pričao s tobom?” Odgovorih ”Ne seri Luka. Nisam ti ja Uskok. Moja veza nije iz Nigerije, nego iz Surinama. Jebali smo ježa.”
Luka je neutješno plakao, a ja sam mu rekao ”Smiri se plačipičko. Idem sad nazvati Putina.” Nešto docnije ”Halo Vlado! Pa di si kućo stara. Trebam te jednu uslugu. Ovi naši igraju s Nigerijom. Prva je tekma i ne bi izgledalo dobro ako izgubimo već na startu. Pošalji ove svoje iz KGB-a nek’ pritisnu onog crnog iz obrane. Dovoljno će biti jedan penal za nas i autogol, ako može. 2:0 je ok rezultat. Ne treba pretjerivati da ne bi bilo presumnjivo.” Putin ”Sve za tebe Dragi Vođo. Sad ćemo ga spojiti na akumulator. Bit će sve ok. ” Ja ”Spasiba Vlado.”
Od silnog stresa mi je pala razina šećera u krvi. Predložio sam Matildi da naručimo desert. Rekli bi moji iz Čučerja ”Proljetni meni bez orahnjače je kak’ selo bez Crkve i škole.” Sva sreća da nisu bili samnom u restoranu. Mislim da slike govore tisuću riječi:)
Taman kad smo slistili kolače, dočekao nas je još jedan Pozdrav iz kuhinje. Netko ima six pack, a netko six špek:)
Na kraju je sve dobro završilo. Uživali smo u vrhunskoj hrani, oprostio sam Matildi što je iz Surinama, a Putin se pobrinuo za sve ostalo. Luka me poslije zvao da se zahvali, al’ citirah mu Zdravka Mamića – Od hvale se ne živi. Pare na sunce!
Htio sam još za kraj impresionirati Matildu, pa sam joj odsvirao novi hit Višnje Pevec – Crna Višnja.
Matilda me pogledala s upitnikom iznad glave? Prišao mi je i konobar ”Gospodine, zar stvarno želite da Vas izbacimo iz hotela?” Ispričao sam se, a onda sam se sjetio da postoji još jedna osoba kojoj dugujem ispriku. Nedavno sam s Ellom Dvornik snimio lezbijsku pjesmu ”Lidija” i ovim putem se ispričavam Željki Markić, ali i Bozaniću na svim duševnim bolima. Odlučio sam u znak pomirbe s Božjim izaslanicima na zemlji odsvirati pjesmu ”Kakav prijatelj je Isus”
Produhovljeno smo napustili hotel u koji ćemo se sigurno vratiti prije utakmice Hrvatska – Argentina, koju bih isto mogao uz adekvatnu financijsku naknadu namjestiti. Nadam se da ću ovaj put stvarno naći neku Argentinku
PS: Zaboravio sam spomenuti Anu Grgić koja nam je sa svojim timom pripremala ovu fenomenalnu hranu. Vrhunski Chef ili kako bi feministice rekle Chefica. Ana, samo daj mi znak i uništit ću ti brak. Da si moja, ne bi izlazila iz kuhinje nikad
PSS: Ovo nije šovinistička izjava, nego kompliment vrhunskoj kuharici. Amen. Živjela Istanbulska konvencija.
PSSS: Anthony Bourdain – Jedan od mojih uzora zbog kojeg sam otvorio portal i počeo pisati o gastronomiji, ali na jedan pozitivan i duhovit način, bez lažnog snobizma, podjednako uživajući u krvavicama blagajnice Željke iz Dione i tuljanovim fetusima u eksluzivnim restoranima. Iako takav život izgleda glamurozno, zna biti stresan i depresivan. Nisi trebao otići da napraviš mjesta za mene. Hvala ti na svemu. R.I.P.
