Svaka čast zemljama u kojima je craft pivo postalo takav mainstream da kod kuće na pipama ne biraju više između tople i hladne vode, već portera i pale alea. No, postoje još mnogi narodi u kojima craft pivarstvo tek treba promijeniti navike konzumenata.
Donedavno su i naši vrli homebreweri rukama, nogama i točionicima objašnjavali pučanstvu prednosti dobrog, zanatski pripravljenog piva, ali s već oko 50 malih, neovisnih pivovara, taj fenomen je u Hrvatskoj nemoguće izbjeći i zanemariti. S druge pak strane, i to doslovno mislim s druge strane, kada se prijeđe granica, tek počinje regrutacija i pivara, i konzumenta. U Bosni i Hercegovini skepsa i nevjerica još previše koče mnoge ili da započnu sami proizvoditi craft pivo, ili da ga čak samo probaju. Čitajući tamošnje forume na tu temu, cijena je za sada veliki problem i još ih se treba uvjeriti kako za više novaca dobivaju bolju kvalitetu i veći užitak. Uz to potpomažu i nekakav, pa makar i majušan, društveno-ekonomski pomak. Iskra pivske revolucije planula je tako i u Banjaluci.
Već se na prvom mjestu kojeg sam posjetila vidjelo da zanatsko pivarstvo uvodi veliki odmak od tradicije. U kontrastu s hladnom arhitekturom stambenih zgrada i tradicionalnim minaretom i zvonikom crkve u daljini, stoji vrlo moderna pivnica industrijskog dizajna. Kao kroz ormar u Narniju, ušla sam u vrlo topao ambijent nekog drugog svijeta. Svaki kutak pivnice i mini zanatske pivovare The Master Craft Brewery (MCB) dokaz je filozofije da je craft stil života. Na zidovima je slikovito prikazan proces proizvodnje piva, na meniju samo craft pivo i hrana koja uz njega najbolje prija, na šanku izložen slad, a iza šanka pivovara. Po tome je MCB prvi i jedinstven u Bosni i Hercegovini: posjetitelji uz odlično pivo mogu uživati u pogledu na samo postrojenje u kojem je ono nastalo.
Ideju za ovakav koncept vlasnik MBC-a, Ljubomir Marić, dobio je tijekom svojeg putovanja SAD-om, mekom craft pivarstva. "Nisam mogao vjerovati da se pivo može proizvoditi na tako malom prostoru jer sam do tada bio upoznat samo s onim velikim, komercijalnim pivovarama," uzbuđeno mi prepričava Ljubomir.
Još jedna pivarska zemlja je izvršila svoj utjecaj na MCB, a to je Njemačka sa svojim zakonom o čistoći piva (Reinheitsgebot) prema kojem se pivo može proizvoditi od samo četiri sastojka: vode, kvasca, hmelja i slada. I to je sasvim dovoljno da Ljubomir napravi pivska čudesa. Uz stvarno odlično spravljene IPA-u, pilsner, pale ale i pšenično, koje naginje na onu belgijsku, blago kiselu stranu, najviše su me oduševili porter i RIS (russian imperial stout). Porter mi je još uvijek u sjećanju zbog predivnog okusa oraha koji ga čini poželjnijim desertom od mamine najfinije orehnjače. A svojom punoćom okusa i kremastom teksturom, RIS bi mogao ublažiti i najgoru grlobolju. Ugodna, prijateljska atmosfera i dobro craft pivo otežali su moj odlazak iz ovog hrama užitaka. No, trebalo je "inspektorirati" još jednu, mladu pivovaru izniklu na temeljima velike odlučnosti i pomalo prkosa.
I Gorštak zanatska pivara iz Glamočana kraj Banjaluke se također drži tradicije, no ponekad samo u vizualnom identitetu. Već je na prvi pogled teško odoljeti malim, širokim bočicama s lijepo uobličenim natpisima na ćirilici. Na tome majstor pivar Nikola Galić odlučno ustraje jer je ćirilica dio njegove kulturne i obiteljske baštine. Na craft stranu je povukao i svojeg prijatelja iz djetinjstva Stevana Medojevića koji mu pomaže u poslovima u i oko pivovare. Nikola se u kućno pivarstvo zaljubio još prije pet godina nakon posjeta nekolicini regionalnih craft pivovara, među kojima su bile i Medvedgrad te Zmajska pivovara.
U namjeri da svoje proizvode predstavi i široj javnosti, financijsku pomoć je potražio i preko Indiegogo kampanje te je čak prodao stan kako bi mogao otvoriti malo pivarsko postrojenje s kapacitetom od 2500 litara. Je li se sve to isplatilo? Ako se sudi prema kvaliteti proizvedenog piva, itekako se isplatilo. Za razliku od MCB-a koji se drži njemačke tradicije, Nikola voli eksperimentirati s dodacima. Uz klasične stilove kao što su Pale Ale, Brown Ale i American Blonde Ale, na tržište su izbacili i specijalne edicije Mint Ale (American Blonde Ale s dodatkom mente) i Choco Porter (Porter s dodatkom kakaa i korica naranče). Svaka čast klasicima, no Mint Ale i Choco Porter su krunski dokaz Nikolinog talenta i kreativnosti. Posebno dodavanje jakih i dominantnih sastojaka kao što je menta zna biti vrlo često neodmjereno, no u Mint Aleu je količina idealno pogođena: svježina mente se osjeća cijelo vrijeme, no ne dominira i ne zasjenjuje ostale arome i okuse.
Mogu samo zaključiti da je velika šteta što ova piva nisu dostupna i kod nas. Problem predstavljaju regulacije i zakoni kod uvoza i izvoza između zemalja EU i onih koji to nisu. No, dok čekamo da piva MCB-a i Gorštak zanatske pivare obogate i naše tržište, preporučujem da se sami zaputite u Banjaluku i pogled s obale Vrbasa upotpunite lokalnim craft pivom.
