Sasvim „slučajno“ (ništa nije slučajno, ali još ne znam razlog zašto mi je upao London) i neplanirano sam odlučila provesti Novu godinu u Londonu. Volim spontana putovanja bez previše komplikacija. Rezervirala sam let iz Budimpešte na Staru godinu i krenula u avanturu. Jedino što sam imala isplanirano je bio doček Nove godine, a sve ostalo kako bude. Odlučila sam se u potpunosti opustiti i osjetiti grad svim osjetilima.
Najviše sam se naravno veselila iznenaditi svoje nepce pa mi je isprobavanje hrane bilo na prvom mjestu. U tom smislu, moja kulinarska avantura počinje već u Budimpešti, na aerodromu, prije samog leta sam popila šalicu finog zelenog čaja i pojela veganski sendvič s kajganom od tofua.
Ovaj sendvič je bio stvarno jedan od boljih koje sam ikad jela. Kajgana od tofua kojom je bio punjeni je bila stvarno odlična, veoma slična onoj koju sama doma često slažem. Dovoljno jajastog okusa sa svježim hrskavim povrćem i u finom svježem pecivu. Za sendvič koji se nalazi na aerodromu čista desetka. Bio je to odličan uvod u ono što me čeka, kako se kasnije ispostavilo nezaboravno gurmansko iskustvo. Vegan u meni je bio sretna i uzbuđen.
Već sam otprije znala da u Engleskoj ima daleko više veganskih opcija nego kod nas, ali nisam mogla ni zamisliti što me čeka. Sletjela sam u London tek oko 21.00, pa zapravo baš i nisam imala vremena bilo što kupiti ili razgledavati na samu večer dolaska. Spustila sam se do podzemne željeznice te pomalo umorna krenula do svog smještaja, sobe, u predivnoj kući uz samu rijeku Temzu. Kako sam putovala sama te sam prvi put sletjela u London, malo sam brinula kako ću se snaći, no zaboravila sam na tu brigu iste sekunde kad sam se spustila u Tube. Stvarno je sve označeno odlično i ne možeš nikako pogriješiti. Nakon vožnje od cca sat i pol stigla sam do smještaja, nabacila sam novogodišnji outfit te se našla s prijateljem koji je isto stigao iz Hrvatske i prijateljicom koja živi u Londonu.
Novu godinu smo dočekali u malom klubu uz gin&tonic i uštogljene Engleze. Party na kojem smo bili baš me i nije oduševio. Iako jako volim partijati zapravo mi je malo mirniji doček odgovarao u tom trenutku više od nekog ludog partija. Uglavnom se u Londonu partija do nekih 3 sata ujutro,a nakon toga se eventualno može nešto pojesti, ali zabave baš više i nema, osim kućnih partija. Partijala, ne partijala uvijek se budim najkasnije u 7:00, naravno to nije bila iznimka ni moj prvi dan u ovom predivnom gradu.
Svi su još spavali mamurni od prethodne noći, a ja sam se odlučila na šetnju kvartom u kojem sam bila smještena. Šetajući kvartom naišla sam na trgovinu čiji izlog je bio prepun svježeg povrća i voća iz različitih krajeva svijeta, kad sam ušla u istu ugledala sam nekoliko vrsta ukiseljenih ogromnih maslina i raznih specijaliteta s Bliskog istoka.
Odmah sam upitala što ima za vegane, ljubazni gospodin se nasmijao i pokazao mi ogromnu policu u frižideru punu hrane koja je vegan friendly. Posegnula sam za wrapom u kojem se nalazilo razno povrće i falafel. Sjela sam u obližnji park, promatrala prirodu oko sebe i malobrojne šetače psa kako bezvoljno hodaju parkom. Falafel kojeg sam kupila me nije oduševio, bio je suh i mrvičast i jedva sam ga progutala, nisam cijelog ni pojela. Imala s dogovoreni ručak s prijateljem u navodno jednom dobrom restoranu gdje ima pregršt veganskih opcija pa nisam ni željela pojesti nešto što mi stvarno nije fino. Spremila sam falafel za kasnije u torbu, jer nikad se ne zna. Ako ipak ogladnim ili restoran neće biti baš nešto možda pojedem ovaj ne dobar falafel. Kao vegan u Hrvatskoj naučiš ne biti izbirljiv i vjeruj mi ovaj dućanski falafel koji je bio bljak posramio bi neka naša restoranska jela. Uz falafel sam kupila litchi aromatiziranu vodu sa sjemenkama bosiljka, no previše šećera me spriječilo da popijem cijelu bočicu.
Kako sam još imala dosta vremena prije ručka otišla sam na kavu u Costa Coffee. Costa je jedna od poznatih franšiza coffee shopova u Engleskoj, veganskih opcija je bilo na pretek. Od biljnih mlijeka ima svega; hoćeš od kokosa, badema, soje do zobi.. Svaku kavu možeš odabrati i u vegan opciji. Kako ja zbog svog srca koje počinje lupati sto na sat ne mogu piti kavu prvo sam se odlučila na zeleni čaj, a poslije još i veliku šalicu vruće čokolade. Obje opcije su bile izvrsne.
U Costi poslužuju i veganske tople sendviče s topljenim biljnim sirom i šunkom. Imaju i meni omiljeni matcha latte. Sve u svemu čisto solidno. U Costi sam dočekala i prijatelja s kojim sam krenula na ručak u Wagamama.
Wagamama je ponovno jedan od poznatih lanaca restorana koji poslužuje azijska jela temeljena na japanskoj kuhinji. Za vegane postoji posebni jelovnik. Da, cijeli jelovnik samo za vegane. Wagamama je inače restoran u kojem jela izbacuju kako se pripremaju. Kuhari su na otvorenom ili djelomično iza stakla i zapravo vidiš sve što rade. Konobarica odmah prilikom narudžbe kaže kako će jela stići u različita vremena. Od jela koja se nalaze na popisu svakako valja istaknuti autorska jela jednog od trenutno najpoznatijih veganskih kuhara, bloggera i youtubera Gaz-a Oakleyja, poznatijeg kao Avantgarde Vegan, koji je prošle godine gostovao i na proslavi 16. Bio&Bio rođendana u Makronovi kod nas u Zagrebu. Pregledavajući kartu iskreno nisam znala što naručiti, da sam mogla naručila bih sve s karte. Ipak je odluka pala na Gazovo jelo naziva Avant-Gard’n. Ovo je pravo veganizirano remek djelo na tanjuru.
Podloga šarenom veganskom bowlu je ljepljiva riža, čista klasika poznata iz svih azijskih restorana. Riža je bila fina i lagano začinjena rižinim octom, malo slatkasto kisela baš onako kako treba biti,nije previše iskakala. Gore na samoj riže dolazimo do pravog blaga i svega onog što ovaj tanjur čini posebnim. Najviše me privuklo to njegovo popularno vegan jaje koje izgleda kao pravo pravcato jaje. Napravljeno je od infuzije miso paste i kokosa kao bjelanjka te sriracha majoneze kao žutanjka. Okusom nije baš slično pravom jajetu. Mislim da bi Gaz u jaje morao dodati malo crne soli kako bi dobio onaj tipični okus i miris amonijaka. No nema veze, možda mu ni nije bila namjera napraviti okusom identičnu stvar. Jaje je bilo fino, ali jednostavno nije bilo jajasto.
U ovoj predivnoj šarenoj zdjelici sreće se nalazio još niz hrskavih iznenađenja. Slatkasti ljepljivi BBQ seitan koji je jednostavno bio za prste polizati. Teksturom nimalo gumast već savršeno mekan i začinjen baš po mojem guštu. Prijatelj ne vegan je probao komadić te bio veoma zadovoljan okusom. Tu su i karamelizirane bukovače, zelene grilane šparoge, kuhane edamame sa sezamovim sjemenkama, mladi luk i ribana hrskava mrkva. Ova zdjelica ima sve što jedan hranjivi obrok mora imati. Izbalansirana je do krajnjih granica, baš onako kako je to tipično za Japansku kuhinju. Uživala sam u svakom zalogaju, pojela s užitkom sve što se nalazilo na tanjuru i punih baterija sam bila spremna za istraživanje grada. Nakon ovakvog obroka nema umora i potrebe za odmorom, bila je to prava energetska bomba. Uz obrok sam popila i čaj od svježe mente koji mi je taman pomogao u osvježenju.
Ako te kojom prilikom put odvede u London svakako svrati u Wagamamu,vjeruj mi da nećeš požaliti. Meni je sad malo žao što nisam još jednom otišla u taj restoran jer su kao posebnu ponudu za Veganuary imali veganski pokebowl s dimljenom lubenicom koja glumi tunu. Jelo je na fotki izgledalo fenomenalno, a i stvarno bih željela probati tu dimljenu lubenicu. Nadam se da uskoro opet idem u London kako bi jela lubenicu.
Nakon ovog savršenog ručka me prijatelj Saša vodio na razgledavanje grada. Svratili smo do Hyde parka u kojem sam se nadala hraniti vjeverice. Naravno moje želje su se ispunile, no samo nakratko. Jer pametna nisam imala orašaste plodove. Ali sam naravno imala onaj grozan falafel od jutra. No ni vjeverica nije bila oduševljena istim. Došla je do moje ruke pomirisala i lagano se okrenula te otišla svojim putem. Ipak sam bila zadovoljna jer sam ju podragala po mekanoj glavici.
U Hyde parku je još uvijek trajao božićni sajam Winter Wonderland. I opet veganskih opcija nije ni tu manjkalo. Od fast food štandova do deserata. Sve što vegansko srce može poželjeti. Čak i ne veganski štandovi nude veganske opcije. Od kafića koji izgleda kao karusel i u kojem na šarenom konjiću vrteći se u krug možeš popiti neko alkoholno piće do kuće strave na Winter Wonderlandu imaš sve. Vjerojatno bi cijeli dan morala provesti samo tamo da isprobam sve vožnje i okusim hranu. Iskreno da sam pojela sve ono što me privlačilo mislim da bi se vratila s deset kila viška.
Nakon šetnje parkom otišli smo do Buckinghamske palače pogledati je li kraljica doma. Položaj zastave ispred palače potvrdno je odgovorio, nadala sam se vidjeti ju kako se presvlači kod prozora ili radi nešto ludo, ali ova želja mi se nije ispunila. Nema veze, puni života i željni uzbuđenja krenuli smo dalje put Piccadilly Circus-a. Neočekivano smo naletjeli na Novogodišnju paradu u kojoj su sudjelovali plesači i razni street preformeri iz udaljenih krajeva svijeta.
Bilo je bas zabavno pa u nekim trenutcima i šokantno. Zaplesali smo u ritmovima Merengue i oduševljeno gledali plesače. Bili smo šokirani i oduševljeni motoristima koji su gradom jurili jednom kotaču i preskakali razne prepreke. Imala sam osjećaj da je iza svakog ugla neko novo uzbuđenje. Sjajne trgovine pune šarenila mamile su me sa svih strana, ali ipak sam uspjela odoljeti ženskom porivu za kupovinom. Krenuli smo dalje u istraživanje grada. Saša mi nije dozvolio kupnju svih šarenih stvari koje sam ugledala.
Ipak me odveo u M&Ms dućan. U ovom dućanu sam doslovno doživjela dugin unicorn orgazam. Sve je bilo šareno, lijepo slatko i fluffy. Uvjeri se sam. Čak možeš dati otisnuti svoju sliku ili poruku na M&Ms bombone. Ni to mi nije Saša dao. Da očito je Saša bad guy. Saša spavaš li mirno? Drugi put me vodiš u sve dućane s bombonima i kupujemo sve, baš sve.
Kako smo već 3-4 sata bili na nogama odlučili smo se osvježiti u nekom kafiću no ipak smo završili u predivnom šarenom libanonskom restoranu. Privukao me izlog jer je se iza stakla naziralo šarenilo. Ušavši unutra se ispostavilo da je taj odabir bio prava stvar. Prijatelj je naručio kavu, a ja zeleni čaj s aromom mente kuhanim u ružinoj vodici. Morate znati da sam opsjednuta s ružama, u tolikoj mjeri sam opsjednuta ružama da planiram imati svoj nasad bugarskih ruža i zbog toga sam kupila kuću s ogromnim zemljištem. Moje ruže i ja.
Pretpostavljate da je ovaj čaj bio vrhunac ovog dana. Gazov tanjur je bio food porn, ali ovaj čaj od ruže me raspametio. No da ne bi sve ostalo samo na čaju naručili smo i malo grickalica za usput. Mali šareni tanjurić koji smo podijelili upućuje da se u ovom restoranu poslužuje izvrsna hrana. Hummus, baba ganoush, ukiseljeno povrće, falafel, quinoa Tabbouleh te tipični arapski fleatbread Khoubiz…
Ne znam što bi prvo izdvojila, ali kad bolje razmislim najviše sam bila oduševljena trakicama ukiseljene repe u ciklinom soku. Kad sam na tanjuru ugledala pink boju odmah se probudio Barbie fanatik iz djetinjstva i morala sam to prvo probati. Naravno, nisam Saši dala ni malo rozih trakica jer je bilo ludo fino, hrskavo, kiselkasto, neobično i Barbie Pink, mislim da bolje ne može, hummus je bio dobar, onako neka klasika bez previše šminke ili pak nekih neočekivanih okusa, Baba ganoush me oduševio, napravljen je baš po klasičnoj originalnoj recepturi, pečeni patlidžan, tahini, limunov sok, savršeno je bio izbalansiran kremast i osvježavajuće kiselkast. Eee da sam mogla svakako bi u ovom restoranu pojela i tradicionalni tagin. Ovo osvježenje nam je opet izmamilo osmijeh na lice.
Ovaj restoran je prepun šarma i opet je jedan od poznatijih lanaca restorana koji se bazira na arapskoj kuhinji. Ako te put odvede u Englesku ili pak London svakako svrati na neko jelo u Comptoir Libanais. Samo uređenje restorana je predivno, te je zapravo ovaj restoran pravi mali concept store u kojem možeš kupiti šarene pletene torbe ili pak tradicionalne glinene posude za pripremu tagina. Kao dekoracija unutar restorana se osim ovoga nalazi i ukiseljeno povrće u staklenkama što me odmah podsjetilo na domaću atmosferu kod moje bake. Kasnije sam kao komentar od jedne cure na Instagram dobila upit ako sam bila na wc-u u ovom restoranu, nažalost nisam no navodno je i wc predivan. Čisto da se zna većina wc-a u kojima sam bila po Londonu su prave male riznice umjetnosti. Pa kad se nađete u nekom od ovakvih mjesta zavirite u svaki kutak jer nikad ne znate kakvo blago se krije tamo gdje najmanje očekujete.
Od China Towna smo krenuli, prema riječima Saše do najljepšeg bora u Londonu koji se nalazi na Božićnom sajmu u Covent Gardenu. Opet predivno uređeni sajam s hrpom fine i mirišljave hrane, božićnih lampica, šarenih rukotvorina i uličnih performera. Najviše su me se dojmile ogromne lampice u obliku imela koje vise sa stropa. Moje umjetničko srce je kroz cijeli ovaj grad kucalo jače. Na svakom koraku je nešto vrijedno tvoje pažnje.
Prepuni dojmova odlučili smo lagano krenuti prema smještaju kako bi se malo odmorili jer smo navečer planirali s prijateljicom posjetiti još jedan restoran. Saša je bio odličan vodič. Otišli smo svatko svojim putem na kratki odmor i osvježenje. Ps. Ipak sam u tom trenu skočila u Primark i kupila sam si neke jeftine tenisice jer su me od hodanja nažuljale moje zimske cipele. Tenisice s memorijskom pjenom sam platila 3 funte ( manje od 30 kn), ovo je svakako bilo pametno uloženi novac jer sam dnevno radila preko 30 km vlastitim nogama.
Navečer smo svratili u Nandos, jedan od svjetski poznatih lanaca restorana. Nandos je inače lanac restorana koji je osnovana u južno Afričkoj republici,a poznati su po posluživanju portugalskih specijaliteta poglavito temeljenih na piletini. Kako mi je društvo bilo mamurno od dana prije nisam ih željela ometati u odabiru restorana, ni nije bilo potrebe. Oni su uživali u hrskavoj i slasno spremljenoj piletini, a ja sam naručila super greenburger i puno nekih malih dodataka. Burger je bio napravljen od brokule, kelja i leće u finom mekanom pecivu s umakom od avokada i zelenom salatom. Uz to sam jela i prilog od batata i tikve. Jelo je bilo fino začinjeno i ukusno.
Nije me u potpunosti oborilo s nogu, ali daleko bolje od onog što sam navikla kod nas. I naravno najviše me veselilo što možemo zajednički jesti u restoranu bez da netko bude nezadovoljan kvalitetom namirnica na tanjuru…. Sita, sretna i puna dojmova vratila sam se do svog smještaja i ušuškana zaspala odmah po povratku do svoje sobe.
A kako je prošao ostatak boravka u Londonu, što sam sve pojela i popila pročitaj uskoro…
