I danas se živo sjećam trenutka kad sam kroz prozor gledala svoje prijatelje kako odlaze na ples pod maskama, a ja ostajem doma. Naravno, dogodila mi se povijesna nepravda.
Bili smo klinci, možda treći ili četvrti osnovne, a moji susjedi – dva dečka i ja, spremali smo se na fašnički ples. Njihova je mama imala tri maske, a tog dana na stubištu rekla je da je jedna – za mene.
I kad smo se svi tako lijepo okupili kod njih – došla je i naša prijateljica – isto susjeda iz zgrade. I ja sam izvisila. Zašto? Naime treća maska bila je za Indijanca – a budući da je ona imala crnu kosu, a ja plavu, ona smeđe oči, a ja plave – susjeda je rekla da bi njoj ipak bolje pasala.
“Nikako to ne ide s tobom, a njoj stoji kao salivena”, rekla je, a ja sam otišla kući suznih očiju.
Uz napore moje mame da obučem njenu robu i glumim “lijepu ženu”, ipak sam ostala doma i gledala njih kako veselo skakuću prema školi.
Dugo mi, vjerojatno i zato, taj fašnički đir i nije bio nešto. Užasno me sve to iritiralo, a svaki put kad bi se sjetila priče o Indijancu baš bi mi bilo grozno. Ipak nakon nekoliko godina krenuli su partyji pod maskama pa me opet sve to zaintrigiralo. Perika, šljašteća haljina – 70-te. Natapirana kosa, štucne, šarena odjeća – 80-te. Nije uopće bilo teško.
A onda sam postala mama koja sa svojom obitelji živi, volim to reći, “u selu usred grada”. A ono što je najinteresantnije ovdje, 10 km od Trga bana Jelačića, klinci i dan danas idu po kućama i pjevaju fašničke pjesmice.
Iako im mnogi ne otvaraju, ja to doista ne mogu zamisliti. Već prve godine kada su moje kćeri krenule u obilazak, obukla sam se kao vještica i prvo dobro isprepadala svu djecu koja su nam pozvonila na vrata. Bili smo glavni u selu (usred grada). Pa se tradicija nastavila iz godine u godinu. Nakon vještice, vrata je otvarao klaun, vampir, kaubojka, Matovilka.
Već se danima tako pripremamo i za ovaj fašnik. Moje cure obožavaju maskiranje i još su u potrazi za najboljom maskom. Ja već znam – ove ću godine biti – Indijanac.
Ima li što bolje nego uz ovaj tekst onda napisati recept za najbolje krafne ikad?
Potrebno je:
- 1 kg glatkog brašna (za svaki slučaj 100, 200 g povrh toga)
- 2 jaja
- 2 žumanjka
- prstohvat soli
- 1 vrećica kvasca
- 3 žlice šećera
- 6 dcl mlijeka
- 4 žlice ulja
- 2 žlice rastopljenog maslaca
- limunova korica jednog limuna
- 5 kapi ruma
Postupak pripreme:
- Kvasac zajedno s 1 žlicom šećera i žlicom brašna umutiti u ugrijano mlijeko i pustiti da se digne.
- Potom razmutiti jaja i žumanjke, dodati ulje i maslac, a zatim brašno, šećer, sol, naribanu koricu limuna i (po želji) 5 kapi ekstrakta ruma. Ako ne volite miris ruma, onda može samo limun.
- Pustiti da odstoji dok se tijesto ne udvostruči. To može potrajati - moje se dizalo oko dva sata, a poželjno je što duže. Kada se tijesto udvostručilo, premijesiti ga i razvući s valjkom i to na debljinu kažiprsta.
- Čašom ili modlama vaditi krugove i pustiti da se ponovno dignu - negdje 15-20 min, a potom ih sve okrenuti na drugu stranu i pustiti još malo.
- Ugrijati ulje - e sad, bitno je da nije ni prevruće ni prehladno i tu je ta glavna caka: ako vam je prevruće odmah će izgorjeti, ako je prehladno, neće se dići. Neka srednja vatrica. Stavite prvo jednu krafnu pa ako vam porumeni u roku 3 sec smanjite vatru.
- Krafne stavljati u lonac i poklopiti 20-ak sec. Čuje se kad prestane ulje krčkati. Pustiti dok ne porumene s jedne strane i potom okrenuti na drugu.
- Kada ih izvadite, pospite šećerom u prahu. Ako ih želite napunjene, sa špricom u koju ste stavili pekmez ili Nutellu, izbušiti rupu i nafilati. Krafne možete i umakati u čokoladu i posuti šarenim mrvicama.
Želite li uživati u još slatkih i slanih recepata naše nove kolumnistice Željke, svakako posjetite njezin blog Gulan recepti, njezinu Facebook stranicu ili Instagram profil.
Dobar tek!
