Baš kao penicilin i ova pizza liječi! Liječi dušu, liječi novčanik i liječi mozak zaposlen žalošću ili poslom ili akutnim alkoholizmom i ujedno mu omogućava nastavak života u nekom kasnijem trenutku.
Potrebno (za 2 pizze “osobne” veličine ili jednu “normalnu):
Tijesto:
kupljeno tijesto za pizzu ili napravite svoje (ovo dolje je primjer, ali ima još nekoliko recepata za tijesto na Porciji, samo ukucajte pizza u tražilicu):
120g tople vode
1/2 žličice suhog kvasca
oko 120g brašna (ovdje 40g integralnog plus bijelo da dobijete elastično tijesto)
prstohvat soli
Dodaci:
pola konzerve zapečenog graha (baked beans, ja volim ovaj iz lidla jer nije presladak)
nekoliko odkoštičenih maslina
60 g ribanog sira (ili veganske zamjene za sir)
sezamove sjemenke
sol, papar
bosiljak ili drugo svježe začinsko bilje po želji
Postupak:
Zamijesite elastično tijesto od navedenih sastojaka i ostavite da nadođe i udvostruči se. Za to će trebati između 40 minuta i sat vremena u razumno toplom prostoru, bez propuha.
Ako ste kupili tijesto samo ga ostavite na sobnoj temperaturi dvadesetak minuta da “oživi”.
Ugrijte pećnicu na 200°C. Razvaljajte tijesto, pa ako želite ovako tanku pizzu kao na mojim slikama, svaku polovicu tijesta smjestite u kalup i pecite u zagrijanoj pećnici praznu – bez nadjeva i dodataka – 4 minute da se napuhne i osuši izvana.
Za to vrijeme pripremite dodatke; otvorite konzervu graha, narežite masline, naribajte sir.
Polupečeno tijesto izvadite iz pećnice, premažite grahom (zajedno sa umakom u kojem je konzerviran), a zatim na njega služite kolutiće masline, ribani sir i otprilike žličicu sezama po porciji (ili više).
Pecite u zagrijanoj pećnici (uz ventilator na 180, inače na 200) još oko 6-8 minuta, dok pizza nije pečena, svi sastojci prekriveni otopljenim sirom i predivno zapečeni.
Poslužite!
Na stolu, dok čekate tih par minuta da se pizza stabilizira taman da nije poput vruće lave, dodajte soli, papra i svježih začinskih trava ako želite, a zatim navalite.
Ja sam samopriznati ljubitelj zapečenog graha i graha na tostu, ali ne mogu vam uopće opisati moje posvemašnje oduševljenje ovom pizzom. Nema ni umak od rajčice, ni origano, ni kobasice ni mlohave gljive, ali ne nedostaje joj onaj prepoznatljivi miris ni najmanje i kad zagrizete u ovu tanku, grahom prekrivenu površinu prošaranu komadićima maslina ostati ćete šokirani kako je apsolutno predivna.
Od otkrića iskušala sam deblje i tanje kore, više ili manje gaha, dodatke povrća ili kobasica, pa čak i jaje “na oko” na sredini ove pizze i, iako su sve ideje sjajne i ukusne, ova najjednostavnija i tanka još uvijek je najveće oduševljenje.
Isprobajte, uživajte i u slast! I javite kako se vama dopalo!
Autoricu, Derzu Fanistori s guštom pratite na njenom blogu Porcija i pol!
