Jedan policajac. Dvanaest terorista. Tridesetpet taoca. Četrdeset katova...
Osjećam se kao da pišem one matematičke zavrzlame u Kviskoteci, “Nastavi niz – 2, 3, 5, 8, 13..”
Priča iz Umri muški o turbosnalažljivom panduru koji bosonog spašava taoce je puno realnija nego moje pisanje o matematici ili sastavljanje pitalica, ja ipak još uvijek na prste množim brojeve. Ovaj popularan film iz 1988., s druge strane, množi smrtne slučajeve, a i moju kreativnost, s obzirom da mi je dao inspiraciju za današnji recept. Glavni lik je njujorški policajac John McClane, koji na Badnjak u Los Angelesu pokušava privesti kraju talačku krizu u neboderu fiktivne japanske firme koju su zauzeli njemački teroristi.
Iako hrane nema u filmu, inspiriralo me koliko se kultura u njemu spojilo. Policajac iz New Yorka dođe u Los Angeles, radnja se odvija u japanskoj firmi, teroristi su Nijemci… htjela sam spojiti ta dva grada i te dvije države u jednom jelu, što se pokazalo kao neobičan i zanimljiv izazov koji je zahtijevao bolje upoznavanje s američkom spizom.
Istraživanjem popularnih jela u Los Angelesu sam otkrila optimalnu osnovu za moju ideju, sushirrito – sushi veličine burrita, u kojem se spajaju okusi azijske i meksičke kuhinje. Hrana u Kaliforniji vuče korijene iz meksičke kuhinje, pa burrito idealno reprezentira Los Angeles u mom jelu, pogotovo s dodatkom pico de galla, meksičke salate, sastavljene od rajčica, kapule, korijandra, ljutih papričica i soka od limete.
S obzirom na blizinu mora u Kaliforniji, popularna su i razna riblja jela, a morski plodovi su često dio sushija i japanske prehrane.
Saznavši da su peciva s krem sirom i mariniranim lososom nezaobilazna u New Yorku, riba se nametnula sama od sebe kao ključan element mog sushirrita. Pošto nisam uspjela naći marinirani losos kao hommage New Yorku, koristila sam dimljeni, a u Sparu sam našla i narezani losos omotan u nori alge, što je bio svojevrstan mig Japanu. Htijući svemu pridružiti djeličak njemačke kuhinje, ukomponirala sam hren i kiseli kupus; prvog sam spojila s krem sirom, a potonjeg sam sotirala sa umakom od soje.
Sa svim komponentama na okupu, postala sam skeptična, uvjerena da ću morat smišljat nešto drugo za ručak i nešto novo da reprezentira film. Krem sir sa naribanim hrenom, dimljeni losos, ljuti pico de gallo, sotirani kiseli kupus sa soja umakom… kombinacija ovih okusa je ispala začuđujuće dobra, toliko dobra da smo nakon četiri smlavljena sushirrita otišli kupiti još lososa za još jednu rundu, i stigli taman nazad na prvi nježni susret Hansa Grubera i Johna McClanea.
Sushirrito s dimljenim lososom, pico de gallom i sotiranim kupusom
Sastojci za četiri sushirrita
- 200 g krem sira
- naribani korijen hrena
- 80 g dimljenog lososa
- 200 g kiselog kupusa
- umak od soje
- dvije rajčice
- kapula
- češnjak
- korijandar
- ljute papričice
- sok od limete
U 200 g krem sira se doda malčice mlijeka, pjenjačom se razmuti da sir omekša, pa se doda naribani hren. Kiseli kupus se propere pa se dinsta sa umakom od soje. Rajčice, kapula i čili papričice se narežu na sitne kockice – takozvani brunoise. Doda im se nasjeckani korijandar i češnjak te sok od limete i sol.
Četvrtina tortille se premaže krem sirom, na to se stavi dimljeni losos ili losos s nori algama, sotirani kupus, i pico de gallo. Zamota se burrito, malo se divi vlastitoj umješnosti motanja burrita, pa se halapljivo pojede uz dostatne količine piva.
Cerveza es buena. To je to od mog znanja španjolskog. Prava sam Donna Juanita, a?
Jesti u neograničenim količinama dok John McClane koka Nijemce. Sretni blagdani!
Filmske-gastro tekstove Lare Reić pratite na njenom blogu! Dobar tek...
