Kada su za nedjelju najavili pravu zimu i temperature debelo ispod minusa, cijela ideja oko Majinog ručka na snježnom Papuku činila mi se pomalo suluda. Kako Maja ni u jednom trenutku nije javila da se ručak odgađa, prepustila sam se doživljaju i krenula u pustolovinu.
Već prvi prizori Papuka u snijegu makli su svaku sumnju iz moje glave i znala sam da je odluka bila i više nego odlična. Papuk zimi zbilja je predivan, a ono što nas je dočekalo na mjestu vikendice koju drži Majina obitelj bilo je nešto još ljepše.
Maja je vlasnica bloga maXYama koja za sebe kaže kako i nije klasična blogerica u punom smislu te riječi već da je tek neizmjerno veseli imati taj neki prostor koji može popunjavati svojim divnim gastronomskim uspjesima. Ovo je drugi tajni ručak koji je organizirala na Papuku, prvi je održan na jesen (kažu da je bio pravi spektakl boja), a ono što njezine projekte čini posebnima jest svakako divna priroda koja okružuje obiteljsku vikendicu.
Maja je na Papuku okupila ekipu od 12 prijatelja, poznanika i onih koji su htjeli sudjelovati u ovom sjajnom događaju, pripremila stol i vatru za grijanje, pa nam poslužila sjajne tanjure u gotovo nemogućim uvjetima za kuhanje.
Da, jeli smo na otvorenom i ne, nismo se smrzli.
Maja je pripremila slijed od pet jela, a u pauzama od hrane, grijali smo se oko vatre i srkali kuhano vino iz personaliziranih šalica. Doživljaj za pamćenje!
Za prvi slijed Maja je poslužila hladetinu od šarana koja je, moramo priznati, jedina pala pod utjecaj vremenskih uvjeta. Naime, zbog stajanja na otvorenom, na hladetini su se nakupili kristalići leda. No, kako smo do sada već zbilja svašta isprobali, zamisliti hladetinu kao slani, riblji sladoled i nije bio toliko težak zadatak. Hladetina je bila dobro začinjena, s puno ribe i povrća. Vrlo dobar!
Drugi slijed bio je, na svu sreću, daleko topliji od prvog te nas je zagrijao na savršen način. Topla, bogata juha od janjetine koju je Maja kuhala u loncu iznad otvorene vatre ispala je i više nego sjajno. Meki komadi janjetine, aromatična juhica i domaći croutonsi bili su odličan odabir za zimski ručak na otvorenom.
Ručak uz vatru nije mogao proći ni bez kobasica, pa smo tako na trećem tanjuru dobili kiseli kupus, kobasicu i kremu od jabuke i hrena na Majin način. Uz domaći kruh koji je, uz sav taj posao, pekla sama, utažili smo glad taman do one točke kada nam je zamirisalo nešto mesno, mirisno i bogato.
Ravlićeva rolada ispod peke s krumpirom i povrćem bila je upravo to što nam je trebalo. Topla, meka, taman začinjena, uz salatu od rukole i cikle, a onda je tu bio još i Pinkertov merlot. Već smo i zaboravili gdje smo i koliko je hladno.
Cijelo je vrijeme uz nas na stolu stajala i predivna šumska torta. Zbog temperatura ispod nule, pomalo su nas zabrinule teksture koje se kriju ispod sloja kreme, ali smo zatim čitavu stvar premjestili bliže vatri i s punim guštom uživali u sjajnoj, bobičasto čokoladnoj, ali laganoj torti. Uz šalicu kuhanog vina, naravno.
Uz dobro društvo i sjajno raspoloženje, zima je već nakon pola sata pala u drugi plan. Cilj ovakvih ručkova jest upoznavanje novih ljudi uz lijep ambijent i još bolju hranu. Maja je u tome definitivno uspjela.
Već od samog početka dočekala nas je odlično raspoložena i, unatoč velikom poslu koji si je zadala, a u kojem su joj pomagali članovi obitelji, sestra, nećakinja, tata i šogor, sjajno je raspoloženje zadržala do samog kraja.
Možda su tome kumovale čaše i čaše Pinkertovog vina koje smo na zimskim minusima uspjeli isprazniti, možda sjajne Ravlićeve mesne delicije, možda sreća izazvana i više nego uspjelim jelima, a možda jednostavno sreća što uz sebe ima divnu obitelj, prijatelje i one koji je podržavaju u ovakvim, rekli bi oni koji nisu iskusili, suludim projektima.
Koji god razlog je krivac za neumorni osmijeh na Majinom licu, presretni smo što nas je uključila u taj svoj mali, ali zbilja bogat krug ljudi i pokazala nam da zimski minusi ne moraju biti samo topli čaj i tipkanje na toplom.
ž
