Trta je zbog specifične lokacije uz rijeku Dravu preživjela ono što većina europskih nasada loze nije, filokseru ili trsnu uš, zbog čega je i zaslužila mjesto u Guinnessovoj knjizi rekorda. Ovaj je trs sorte modra kavčina ili žametna črnina, koja danas uglavnom raste u jugozapadnoj Sloveniji. Potomci rastu u brojnim zemljama svijeta, poput Australije, Japana i Izraela, a otkrili smo kako je desetak presadnica poklonjeno i Hrvatskoj. Ovaj otporni trs nije samo bitan dio kulture i osnova za turizam, već i sredstvo diplomacije, a svake se godine svečano slavi i njegova berba.
Tako smo posljednju nedjelju u rujnu i mi proveli na mariborskom Lentu, gdje je skupina odabranih berača imala čast pokupiti ovogodišnji urod. Festival Stare trte uključuje i proglašenje nove vinske kraljice, tradicionalnu glazbu i degustiranje vina lokalnih vinara. Ove su ga godine posjetili i predstavnici Sjeverne i Južne Koreje, čime je samo potvrđen status Stare trte kao simbola Slovenije i iznenađujuće globalne poveznice.
Spomenula sam kako grožđe najstarijeg trsa na svijetu smiju dirati samo odabrani berači, a s jednakim se poštovanjem i oprezom pristupa i vinu. Ono se pakira u staklene bočice dizajnera Oskara Kogoja i služi kao protokolarni poklon. Imali smo priliku tijekom posjeta Mariboru vidjeti nekoliko bočica u „Muzeju Stare trte“ i u vinskom podrumu Vinag, a zanimljivo je kako su dosad darovane brojnim poznatim osobama. Primili su ih Bill Clinton, papa Ivan Pavao II., japanski car Akihito, ali i Brad Pitt te Arnold Schwarzenegger.
Mariborska kulinarična pot
Iako smo u Maribor primarno putovali zbog nedjeljnog svečanog branja, Zavod za turizem upoznao nas je dan ranije s projektom „Mariborska kulinarična pot“. Ovaj turistički paket za gastronomske entuzijaste uključuje tri ugostiteljska objekta u kojima se poslužuju štajerska jela ili jela čija su osnova tradicionalne namirnice. Uz gostionicu „Pri treh ribnikih“, restoran „Sedem“ i „Gostilnu Maribor“, u paket vrijedan 25 eura uključeni su i posjeti i slastica u „Hiši Stare trte“.
Na pot smo krenuli šetnjom kroz Mestni park prema gostilni „Pri treh ribnikih“. Budući da je kulinarična pot zamišljena tako da u svakom restoranu isprobate po jedno jelo, ondje smo samo započeli dinamičan dan uz platu s narescima, sirom i domaćom jetrenom paštetom. O ponudi gostilne stoga ne možemo puno više reći, osim da je posluženo bilo ukusno i zanimljivo dekorirano, ali je preporučujemo zbog lokacije, usluge i same činjenice da u kontinuitetu postoji gotovo 300 godina.
Potom smo prošetali do restorana i kavane „Sedem“, po našem mišljenju najzanimljivijeg dijela kulinarske rute u Mariboru. Riječ je o restoranu Visoke strukovne škole za ugostiteljstvo i turizam, u kojoj rade isključivo studenti pod vodstvom dvojice mentora. Školski restoran je, nažalost, sintagma koja ne obećava, no „Sedem“ u potpunosti ruši sve predrasude. Usluga je na visokom nivou, ambijent je ugodan i dobro rasvijetljen, a hrana je ukusna, divno servirana, ali ne i pretenciozna. U „Sedem“ su nas iznenadili domaćom paštetom s dehidriranim kokicama, a kao glavno jelo poslužen je rižoto od heljde s gljivama i pjenom od sira.
Za uspjeh zaslužna je ravnateljica Helena Civkl, jedina žena u redu Vinskih viteza te čuvarica jedne od sadnica Stare trte. Restoranom „Sedem“ postavila je i ispunila visoke kriterije te kreirala ugodno, urbano i toplo mjesto na koje ćemo se rado vratiti tijekom sljedećeg posjeta Mariboru.
Treći ugostiteljski objekt uključen u ovaj paket,„Gostilna Maribor“, nalazi se na Glavnom trgu, u novoobnovljenom prostoru prve mariborske pivovare. Budući da je bio zaista lijep dan, ručali smo na terasi i isprobali Rudolf, nepasterizirano i nefiltrirano pivo kuće. Budući da je ovo bila treća postaja poti, odlučili smo se za laganije jelo – Repincl, salatu od matovilca s čvarcima. Alternativa je bio goveđi gulaš s knedlom od kruha, kojim su kolege bili ugodno iznenađeni. Porcije su bile obilne, usluga i hrana korektne, a lokacija doslovno ne može biti praktičnija za turiste. Predlažemo vam da zamolite da vas netko od osoblja provede „Gostilnom Maribor“, vizualno vrlo zanimljivom zbog brojnih starinskih elemenata ukomponiranih u interijer.
Posljednji je dio Mariborske kulinarične poti „Hiša Stare trte“, u kojoj smo pokupili desert – praline od tamne čokolade s vinom Stare trte. Dok isprobavate ovu netipičnu poslasticu, usput možete razgledati i muzej, popiti još koju čašu vina, a potom i prošetati Lentom ili jednostavno srknuti kavu u nekom od naredanih kafića.
Mi smo kulinaričnu pot prošli za otprilike tri sata, što je pomalo iscrpljujuće, pa vam predlažemo da obilazak ipak razvučete na cijeli vikend. Uz ova ćete četiri kupona riješiti problem prehrane na sljedećem izletu u Maribor, a usput ćete razgledati i nekoliko zanimljivih punktova u gradu – Lent, Mestni park sa stotinjak različitih vrsta drveća i Glavni trg. Ako se bojite da će vas hrana, dobro vino i šetnja izmoriti, uskočite u jedno od električnih vozila i besplatno se provezite centrom grada.
Nakon hrane – vino (i večera)
Jedan od najvećih izazova u gastro novinarstvu su ovakve dinamične ture, kada je nemoguće procijeniti treba li se suzdržati od daljnje degustacije. Teško je odoljeti vinskim podrumima, pogledu na štajerske brežuljke i vinograde i isprobavanju različitih sorti bijelog vina.
U subotu smo se, nakon pralina u „Hiši Stare trte“, odvezli u „Chateau Ramšak“. Riječ je o vinariji koja služi i kao glamping resort, a smještena je tek nekoliko minuta vožnje od grada. Naravno da smo bili iznenađeni luksuznim šatorima i kućicom na drvetu. Ipak, više nas se dojmio polusuhi rumeni (žuti) muškat. Obitelj Ramšak se, osim vinom i kurijom, može pohvaliti i najvećom prešom za vino u Europi. Velika drvena konstrukcija sad ima samo ambijentalnu funkciju, ali je pravi mamac za turiste i zaista daje posebnu čar degustaciji.
Posjetili smo i turističku kmetiju „Dreisiebner“, vrlo neobičan spoj tradicije i modernog. Iako je popodne bilo prohladno, gotovo da i nije bilo praznog mjesta za masivnim drvenim stolovima, a mnogi su se posjetitelji stisnuli na klupicama na vrhu brda. Upravo se odande pruža pogled na jedan od turističkih simbola Slovenije, srce uklopljeno u nepregledne vinograde, koje su za jedan video spot neoprezno posudili i Francuzi. Nakon neophodnog fotografiranja, isprobali smo njihov pjenušac Anamari i gibanicu od sira i cimeta. Turistička kmetija Dreisiebner ostavlja dojam izletničkog mjesta idealnog za obitelj s djecom. Onima koji su u vinskom pohodu ipak bi preporučila „Chateau Ramšak“ ili pak obližnji „Valdhuber“.
Nekoliko stotina metara od granice s Austrijom, smještena je turistička kmetija „Valdhuber“. Ovo novo i velebno zdanje vrijedi posjetiti iz mnoštva razloga - zbog odličnog vina i hrane, divnog pogleda, potpune tišine i smještajnog kapaciteta. Ljubazni su nas vlasnici dočekali pjenušavim roseom, a isprobali smo i njihov sauvignon te rumeni muškat. Večeru smo započeli pikantnom krem juhom od buče, a za glavno su jelo poslužena pačja prsa s kroketom od palente i štruklama. Iako su ova dva slijeda bila vrlo dobra, oduševljenje su izazvale male roladice od kestena s domaćim sorbetom od šumskog voća. Prikladniji desert u tom trenutku nismo mogli ni zamisliti.
Preporučujemo vam da posjetite turističku kmetiju Valdhuber i uživate u tišini i toploj, domaćoj atmosferi, no prije posjeta rezervirajte mjesta jer hranu pripremaju isključivo najavljenim gostima.
Vinski labirint u samom centru grada
Nakon subotnje turneje po restoranima i vinarijama i branja Stare trte, koje smo pratili u nedjelju prijepodne, preostala je samo još jedna lokacija – „Vinag“. Ovaj vinski labirint dug je gotovo 2,5 kilometara, a smješten je u samom centru Maribora. Trebate se spustiti desetak metara ispod zemlje kako biste udahnuli gotovo dva stoljeća tradicije i doživjeli pomalo mističnu stranu grada. Uz vodiča možete prošetati kroz nepregledne hodnike prepune monumentalnih bačvi i spremnika u kojima se nekad čuvalo čak šest milijuna litara vina. Ako vam skučeni prostori i mrak ne predstavljaju problem, u neke se možete čak i zavući i isprobati akustiku.
Naslage plijesni, mrak i temperatura u Vinagu prikladni su i za čuvanje arhivskih vina. Trenutno je ondje uskladišteno čak 80 tisuća boca, prikupljenih nakon Drugog svjetskog rata, a neke dosežu cijenu od 4-5 tisuća eura. Mi smo isprobali ipak pet pristupačnijih etiketa bijelog vina – Oskar Laški rizling 2016., Pullus Chardonnay 2017., Vinag Rajnski rizling 2011., Oskar muškat te Sladki pikolit Ville Fabiani.
„Ja bih opet“ dio
Obično je gust raspored na ovakvim kratkim putovanjima krivac za praznine u sjećanju. Upravo zbog toga ovaj tekst pišem s nekoliko dana odmaka, kada su se dojmovi slegli i sigurna sam u ono što vam preporučujem. Nijedna vas lokacija neće razočarati, no dvije bi vas zaista mogle oduševiti.
Riječ je o restoranu „Sedem“, koji je cjenovno pristupačan, urban i ugodan. Njihova je priča ono što me zapravo kupilo, jer je jasno kako su studenti koji kuhaju i poslužuju zaista posvećeni i rade to s užitkom.
Pri sljedećem posjetu Mariboru, svakako u raspored uključite i posjet „Vinagu“. Ako ijedan djelić vaše osobnosti voli mistiku, ovi će vas podrumi u samom centru grada ostaviti bez daha. Ima nešto u velikom i nepoznatom, a posebice kada vas nakon šetnje ispod zemlje čeka i degustacija.
Sve u svemu – produktivan vikend! Ako i vi planirate sličan, informacije potražite na web stranicama Zavoda za turizem Maribor – Pohorje.
