Vrijeme nam nije išlo na ruku, kišica, oblaci, ali kad je čeljad vesela, i zna u kakve se pustolovine upušta, skoro pa smo zapjevali. Dobro, nismo bili baš toliko dobro raspoloženi, ali čim smo došli na prvu destinaciju i vidjeli kušaonu s gramofonom i hrpom gramofonskih ploča Zdenka Šembera, tulum je mogao početi!
Donji Pavlovčani su dom obitelji Šember, divnih ljudi u potpunosti posvećenih vinogradima, sortama, vinima... Njihovi ručno degoržirani pjenušci u zadnje su vrijeme postali totalni hit, pa smo se prepustili stručnom vođenju uz bockanje domaćih kobasa i salama. Zdenko nam je za početak, ut klasični brut najavio kako se u podrumu rade pjenušci od starijih i manje poznatih sorti, kao i od crnog pinota. Uskoro se očekuje premijera žutog plaveca.
Uz rose pjenušac, inače njihov najprodavaniji proizvod, saznajemo kako im je u planu izbaciti 40.000 boca pjenušca, što i nije toliko ogromna brojka kad se zna da je u pogonu već treća generacija vinara. Brut 2005. je samo jedan od primjera "igranja" Zdenka Šembera s vinima, čovjeka kojem ništa nije strano, pa zbog toga i ima toliko uspjeha – osjeti se starost, ozbiljnost, a opet ima tu neku svježinu!
Klasično petrolejski rajnski rizling 2016. dolazi kao šećer prije crnog pinota 2016. vino dana, kompleksno, fino, nježno, s aromama kupina i malina. Divan nježni crnjak, neki od nas bi ga u Griotte stavljali. Možda bolji uz plažu nego uz snijeg, ali sve pohvale!
Put nas dalje vodi do vinarije Braje, prekrasne drvene kućice u mjestu Borička što miriši na drva, jabuke i cimet, u kojoj sve leži na plećima obitelji Braje. Ovdje se već rade brutalne delicije, takozvani Plešivički težački jelovnik, pa jedemo salame od svinjetine i medvjeda, domaći špek, pečeni sir, sir i vrhnje od njihovih krava, ukiseljeni češnjak s chillijem, pijemo sok od krušaka...
Naravno, sve to uz vina koja dolaze iz 3,5 hektara vinograda koje vidite iz same kuće! Za početak probali smo crveni veltlinac, koji naravno nije crven, sortu koju najuspješnije u Hrvatskoj njeguju upravo u vinogradima Braje – 2500 trsova, najviše od svih! Rajnski rizling 2017. je mlad, razigran, mirisan i sladak, a sivi pinot malo jači, ali bolje izbalansiran. Za kraj, pinot crni 2016. kojeg skupa rade otac i sin (trenutno na Agronomiji u Zagrebu). Pet generacija vinara za sjajno iskustvo. Samo smo čekali Baku da dođe i ubaci nas u peć, onako načete, ali sve je dobro završilo.
Sljedeća stanica, Drago Režek. Vinarija je ime dobila po ocu, ali je danas vode sin Damir i njegova majka. Pradjed Rok gradi temelje 1920. godine, počinju s portugiscem, kasnije sade rizvanac i sauvignon. Danas rade najviše silvanca i portugisca, ali ne posustaju ni s crnim pinotom.
Nakon zelenog silvanca 2017., pijemo i svjež sauvignon te osebujan i ozbiljan pinot crni 2016.
Delikatesa dana je svakako bio mamin copanjek, sjajna pita sa sirom i random zelenjavom, slično rudarskoj greblici. Za kraj druženja, chardonnay sur lie 2008., divne zlatne boje, gust, mastan, mirisan, a i dalje tako živ. Sjajno vino!
Franjo Kolarić nas dočekuje umorne, ali nikako i poražene, Kurtalja smo igrom slučaja ostavili za sljedeću posjetu (imao je neplaniranu grupu), pa smo ručak dočekali uz priče i zgode ovog mladog vinara koji je podigao pravo carstvo, prelijep restoran s još boljim pogledom. Stotine boca popijenog vina, cigla i drvo, uredno, mirno i prostrano – nije ni čudo što pola Zagreba ovdje dolazi na team buildinge... No, ni Dalmacija nije imuna na Kolarića, jer ju je osvojio svojim pjenušcima, pa tamo odlazi najviše boca.
A onda dolazi plata miješanog mesa koju potpisuje vlasnica restorana Šumski dvor, u slobodno vrijeme Franjina sestra, i uz kompletan range Kolarićevih vina i sve odlazi u neku drugu dimenziju. Magnum crnog pinota 2016, mekan je mirisan i nježan, dok je pjenušac Colletti (kako bi se prema priči prijatelja iz Italije Franjo prezivao da živi u Italiji) kupaža četiriju starih plešivičkih sorti. Kako se godišnje puni 20.000 boca, u dvorištu se gradi skladište za odležavanje boca, svo u cigli – jedva čekamo otvorenje, a onda se možda i uvalimo u neku od 16 soba od 4 zvjezdice, također u sklopu kompleksa.
Colletti rose brut radi se stopostotno od crnog pinota, dok je iznenađenje dana bio pjenušac od višnje Maraske! Nakon patke, punjene i pohane svinjetine i piletine dolaze štrudli od sira i jabuka s divnom hrskavom koricom, a mi zadnjim snagama uživamo u chardonnayu sur lie 2016. i šećeru za kraj – Kolarić sivom pinotu iz amfore. Divota...
Potrpalo nas je u autobus, vratilo nazad, zahvalili smo se Silviji i Tomici ispred G.E.T. Reporta zahvalni što organiziraju ovakve stvari za ljude koji stvarno uživaju u tome. Hvala Plešivici i njihovim vrsnim vinarima što rade tako dobra vina i uz njih guraju domaću hranu kojoj ćemo se uvijek rado vraćati. Nakon siječanjske dijete. Živjeli!
