Powered by:
- Zagreb Burger Festival koji je na Kegliću trenutačno u tijeku sve do 17. rujna, nije nas uspio zaobići, ili bolje rečeno mi nismo uspjeli zaobići njega
- S nikad raskošnijom ponudom čak 20 kućica, nije nam bilo nimalo lako odlučiti želimo li se držati provjerenih favorita ili se avanturistički upustiti u potragu za novom gastro senzacijom
- Win-win ponuda dočekala nas je na očekivano izvrsnoj žutoj kućici gdje me oduševila najneočekivanija kombinacija okusa
Sve tamo do ranog poslijepodneva, bio je to dan baš kao i svaki drugi. On i ja, jedno naspram drugoga za kuhinjskim otokom, svaki sa svojim mislima, laptopom i trećom šalicom kave, još uvijek natašte. Kako to po Murphyjevom zakonu obično biva, taman kada sam posljednje obveze privela kraju i spremala se početi kuhati, stigao je novi mail, prvi od njih nekoliko koji su se zaredali, nimalo suptilno mi dajući do znanja da od mojeg kuhanja očigledno neće biti ništa.
Dok sam kontemplirala hoću li kada napokon završim sve što trebam još uvijek imati dovoljno a) vremena i b) energije da naš ručak bude nešto na žlicu, a ne nešto što će nam biti dostavljeno biciklom u jednom od onih kockastih ruksaka, sjetila sam se da još uvijek traje Zagreb Burger Festival. Znajući da je burger nešto što On nikada i ni u kojim uvjetima nije odbio, slavodobitno sam predložila da se, kad završimo s poslom, zaletimo do Keglića.
Na moje oduševljenje, vrlo vjerojatno ništa manje od njegovog, nisam ga morala puno nagovarati i tako smo se nas dvoje nakon posla našli usred mnoštva kućica s kojih su dopirali mirisi koje, kada ti je želudac glasniji od glazbe što tutnji iz zvučnika i kada se ne možeš odlučiti u kojem smjeru krenuti, ne želiš osjetiti.
On je, tvrdeći da se previše puta opekao eksperimentirajući, želio neki od svojih provjerenih favorita, dok sam se ja, nešto više avanturistički nastrojena, nadala kakvoj novoj gastro senzaciji. Oboje svjesni da vijećati možemo do unedogled, odluka je pala na dobro poznatu žutu kućicu restorana čiji nas burgeri nikada nisu razočarali.
Za razliku od Njega koji je čvrsto odlučio da želi Submarineov klasik - Smokehouse, ja sam bila sigurna tek da želim Truffle Grana Padano krumpiriće, usput pokušavajući dokučiti koji mi se burger više jede. Preletavajući okom preko burgera koji su u ponudi, u oko mi je upalo ime koje mi sa Submarineovih menija nije bilo poznato. Pomalo neobična kreacija La Burger dovoljno me zaintrigirala da joj odlučim dati šansu, a u prefinom brioche pecivu dočekala me pljeskavica od junetine iz lokalnog uzgoja, ušuškana među slojeve svježe rukole, brie sira, grilane kruške i grubo sjeckanih oraha te položena na dobro poznati umak od istarskog bijelog tartufa.
Bio mi je ovo prvi put da sam krušku i orahe jela u nekoj slanoj kombinaciji i moram priznati da me, iako će svi oni koji me dobro poznaju reći da nisam ljubiteljica voćno-mesnih kombinacija, ova i više no ugodno iznenadila. Dovoljno suptilnog okusa da ne preuzme ostale te dovoljno primjetna da učini razliku, kruška je ovoj kreaciji dala svježinu koju se među burgerima ne susreće često, dok su orasi lijepo zaokružili cijelu priču i skupa se s umakom od tartufa pobrinuli za divan aftertaste.
Jedino što me razočaralo u vezi ovog burgera je to da neće biti u redovnoj ponudi, već samo u ponudi na festivalima. Sretna što priliku da u njemu uživam još barem jednom imam još nekoliko dana, optimist u meni odlučio je živjeti u nadi da ću dočekati dan kada će se ova krasota naći na meniju svakog Submarinea koji postoji.
Siti i sretni, i tek malčice omamljeni suncem zaključili smo da je žuta kućica bila win-win situacija. On je dobio svoj predragi Smokehouse, ja priliku da zadovoljim svoju avanturističku želju za novim okusima. I krumpiriće!
