Iako se vlasnici već dvadesetak godina privatno bave pečenjem mesa u BBQ smokerima, priča o Starom loncu (pisker = lonac) nema toliko dugu povijest. Naime, ova oaza svakog pravog hedonista regije u centru Celja postoji tek nekih 6 godina, koliko im je i trebalo da se zahvaljujući inovacijama, kvaliteti i internetu ovdje pred vratima čeka na slobodan stol. Ali mi im ove subote taj stol – nismo dali...
Muške Louboutainke
Mala, ali snažna hrvatska četvorka (450 kg žive vage) u sastavu Silvije, Damir, Gordan i Ribafish krenula je u srijedu ujutro okrijepljena burekom od Kraljica i Ivančićevim Grifinom na put dugačak 76 kilometara, koji zahvaljujući oprezu od Slovenske policije traje otprilike dva sata. Parking u centru Celja se ne naplaćuje subotom iza podneva, uredno je, čisto i slatko, u blizini je rijeka Savinja i stari grad koje smo obećali posjetiti kad se najedemo, sve je puno maškara, sve je nekako dobro, a onda se ispred nas ukazao on – Stari pisker.
Hrpa stolova i stolica ispred lokala, neupotrijebljenih jer je vani oko nule, ali jamačno je fino kad zatopli. Taman kad smo ušli u uličicu, zvoni mobitel – provjeravaju zašto nismo već stigli, jer je 12.37, a rezervirali smo za 12.30! Svaka čast. Otvaramo vrata uz obostrani osmijeh s pogledom na tablu na kojoj piše „Burger kolesterol“, i ulazimo u jednu drugu dimenziju...
Lonac je u biti nekakav američko-alpski mesni raj. „Učili smo od Amerikanaca, znamo sve njihove trikove, ali nakon svega toga puno nam je draže peći meso na naš način, bez previše mazanja i pougljenih dijelova. Mi želimo ljudima dati samo najbolje od mesa.“, govori nam gazda lokala, koji nas je dočekao u vanjskom pogonu, dakle dvorištu, u kojem se na rešetki na ugljenu peku krupniji komadi. Uz roštilj su i mali vrtovi sa začinskim biljem, ali ono najbolje se ipak krije unutra. Lokal je malen, oko 45 mjesta, nije da smo se dodirivali, ali skoro, što ne bi bio nikakav problem jer je sve puno dobro raspoloženih ljudi (čak i kad se četvoro Hrvata mašilo fotoaparata i krenulo foktati šnicl u plamenu)...
Na samom ulazu uz knjigu utisaka, uz hladnjak za vina nalazi se i komora u kojoj se ponosno šepure divni odležali komadi mesa. Ono što u Zagrebu nedostaje više nego kronično, kvalitetan ali ne preskup BBQ butik, nalazi se upravo ovdje. Kako Lončari dobro znaju za ustanovu Ribafisha i Gastro.hr, trenutno nam se ukazao više nego divan konobar koji nas je skoro zapakirao i stavio na vlak koliko je bio pažljiv i nasmijan. Čudo! U ruci su mu bila dva tomahawk steaka, govedina odležala 70 dana, slovenskog porijekla, tajnog dobavljača.
„Želite li ih oba, imaju zajedno pet kilograma, ili biste malo šarali, pa probali ono najbolje što imamo?“ I kao da nam je pročitao misli, na stol je uskoro došla goveđa kost, vjerojatno bedrena, raskoljena po pola i sa žličicom za skupljanje leđne moždine. „Kako je ovo kolesterolna bomba, tu je i alkoholni miks od meskala, tekile i vinjaka koji morate popiti tako da nagnete kost i onda izlijete čašu da vam se sve slijeva u usta...“ Na trenutak sam pomislio da sam na rimskim orgijama, ali Rimske toplice su ipak nešto dalje...
Tadej, the Legend!
Set rakija sam morao prekinuti slovenskim craftom, kojeg ovdje ima sasvim dovoljno, uz još dvadesetak stranih, kao i par industrijskih klasika, tako da svi budu zadovoljni. The 3rd Pill sjajnog Pelicona iz Ajdovščine je i dalje čisto savršenstvo, a probali smo i vrhunski Mali Grad i uvijek divan Bevog.
A onda je na stol došao stalak s Tomahawkom, par umaka, povrće i čaša konjaka. Šef sale je pitao jesmo li spremni za snimanje, uzeo čašu, polio i zapalio. Izljev sreće je bio kao kad je čovjek prvi put vidio vatru ili reprezentacija zabila na Mundialu. Vatra, tako iskonski... Šef je i narezao osnove, donio još i ribeye steak od Black Angusa s punjenim krumpirom, i festival užitaka je mogao početi.
Krumpir je bio korektan, ali suvišan. Umaci koje rade sami – briljantni, ništa slatko, sve tematski, ozbiljno, cjelovito – zeleni najtoplije preporučujemo, peršin, menta, maslinjak i češnjak. Meso Angusa sočno i meko, mirisno, Tomahawk od Pruskog goveda na rubu žilav, ali uz kost čisti san. Kao i sama kost. Dobio sam je za to go! Patina, kompleksnost, meso kakvo jedu velmože i velikani. Mislim da nisam bolje meso jeo od Đurine Hiže meet Meat The King.
Gospodski osjećaj, meso kakvo bi trebalo jesti uvijek. Ne smijemo zaboraviti ni Damirovu odu BBQ umaku: „Morao bih posebno pohvaliti BBQ umak, jer me totalno oduševio - mislim da bolji nisam jeo nikada. Čak bih rekao da je ovo prvi koji volim.", a kada vam to kaže utemeljitelj poznate sekte Enogastrosexualci, to ima dodatnu težinu!
Kako u Sloveniju nisam došao s ljudima nego termitima, na stolu su se našli i hamburger i sendvič od roast beefa. Mladići su bili zadovoljni roast beefom i oduševljeni burgerom s patinastim, teškim i mirisnim mesom odležalim dulje nego svi hrvatski tajkuni zajedno... Pivice su se redale, pa višnjevača za kraj, i onda desert na račun kuće...
Kad misliš da stvarno više ne stane, zamisliš na trenutak da si žena, i nađeš mjesta! Banana split sladoled s Jack Daniel'som poslužen je u prerezanoj boci Jacka, a sve se zalije shotom burbona. I na kraju popije što je ostalo. Tu je i čokoladna kugla koja se zalijeva vrelim umakom od malina dok ne nestane!? A unutra je sladoled! Za kraj još čašćenja, ledena berba i još 500 kalorija na kontu. Pretjerivanje, ali neka, ako žene mogu u shopping, i mi možemo u bakanaling!
Stari pisker je hram kvalitetnog mesa, vrhunskih piva i iznenađujućih deserata. Do Celja je dva sata, ali zašto ne biste odmorili u nekim njihovim Termama ili otišli do Gornje Radgone na Bevog, ili u Ajdovščinu na Pelicon? Ili samo prošetati Celjem i biti sretni što ste se najeli za 40 eura po lubanji (bez čašćenja bi izašlo oko 50-60), što u Hrvatskoj – ne možete...
Odgodili smo šetnju za drugi put, mahnuli kukavički Savinji i Starom gradu i popadali u auto ubijeni sjajnom klopom i sretni poput psića koji su oglodali kost, i zakopali je duboko, s namjerom da joj se brzo vrate.
Što reći nego. Stari pisker, hvala na svemu, vidimo se krajem Ožujka kad dolazi proljetni meni.
Jer mi hedonisti – to zaslužujemo!
