Sisački kulinarski institut Kul IN opet nas je pozitivno iznenadio. U namjeri da obogate svoje programe i učine ih aktualnim u današnjem vremenu, uveli su novi predmet Food Styling and Smartphone Photography koji je odnedavno sastavni dio njihovih programa Kulinarstvo i Slastičarstvo, no otvoren je i za sve zainteresirane vanjske polaznike koje zanima ova tematika. A budimo realni, u današnje vrijeme važna je dobra fotografija, posebno na društvenim mrežama te je svakome tko se na neki način bavi hranom i kulinarstvom dobro naučiti barem osnove stiliziranja i fotografiranja hrane.
Zanimljivo, predavačica na ovom novom kolegiju je Vedrana Barišić Burazin, koju ju je nakon godina bavljenja slastičarstvom, sve više počeo zanimati food styling kao i fotografija hrane. Prvi puta ovo zanimljivo predavanje održano je u sisačkom Kul IN-u ovaj mjesec, a polaznici su naučili puno o tehnikama i trikovima fotografiranja mobitelom, ali i o tehnikama aranžiranja hrane, postavljanja scene kroz teksture, sjene i kontraste. Svoje dojmove o novom predmetu otkrili su nam studenti Kul IN-a.
"Iznenadilo me koliko malo je potrebno uređivati fotografiju, ako smo napravili dobru pripremu, lijepo dekorirali tanjur i pobrinuli se da imamo dobro osvjetljenje. Super je bilo vidjeti pomagala, dodatke za scenu i što sve stoji iza dobre fotografije hrane. Super je Vedrana kao predavač, sve nam je sve objasnila, pokazala i posvetila se svakom posebno", rekla je Maja Ilišinović, polaznica programa Kulinarstvo. Jednako oduševljen novim predmetom je i Majin kolega Niko Karađole kojeg se posebno dojmio dio o dekoriranju tanjura. I u tome nije bio jedini.
"Najzanimljivije mi je bilo dekoriranje tanjura, nisam bila previše upoznata s tim dijelom. Primijenit ću nove tehnike i na svojim tanjurima, pogotovo na završnom ispitu - pretpostavljam da će mi trebati još vježbe, ali temelji su tu! Vedrana nam je pokazala odlične tehnike i načine dekoriranja, super se snašla, sve objasnila, ima odlične prezentacije i odgovorila je na sva naša pitanja", tako je svoje domove sažela Lena Gregurek, polaznica programa Slastičarstvo.
Inače, predavačica Vedrana Barišić Burazin, Kul IN-ova alumna programa Profesionalni slastičar, nakon programa je radila u hotelima s pet zvjezdica, slastičarnicama te vodila svoj mali biznis. Završila je brojne svjetske fotografske tečajeve, uključujući poznatu Foodtography School kod Sarah Crawford i otad skupila zavidnu bazu suradnika i klijenata.
Danas Vedranin rad prepoznajemo po tamnim i moody, ali minimalističkim fotografijama. Njenu publiku velikim dijelom čine food blogeri koji žele unaprijediti svoje fotografske vještine i vještine izrade kolača. Danas živi u Valenciji i u svom studiju radi na razvoju novih receptura i kontinuiranom usavršavanju u food fotografiji. Popričali smo s Vedranom koja nam je u intervjuu opisala svoj put od slastičarke do food stilistice i fotografkinje, te otkrila nekoliko trikova koji fotografije hrane čine dobrim i uspješnim…
Vratila si se na Kul IN, ovaj put kao predavačica. Kakav je osjećaj?
Jednom riječju - WOW! Kao polaznica Kul IN-a sam bila svakodnevno zahvalna predavačima na dijeljenju njihovog znanja i iskustva, te na spremnosti da odgovore na naša pitanja kojih je bilo jako puno. Upisala sam se s mišlju da ću biti slastičarka, ali tek sam prilikom edukacije shvatila koliko mi mogućnosti zapravo nudi ovo školovanje. U meni je uvijek tinjala želja za dijeljenjem znanja s drugima, a ona se sada i ostvarila.
Kako si koncipirala svoje predavanje?
Predavanje je podijeljeno u tri dijela: Plating, Styling & Photography, a u svakom od njih imali smo teorijski i praktični dio. Velik je naglasak na tehnikama prezentacije hrane na tanjuru kao i na razumijevanju osnova fotografije. S obzirom na to da su profesionalne kuhinje užurbane i najčešće se nema puno vremena za fotografiranje cilj je da polaznici nakon ove edukacije budu u stanju brzo i s lakoćom napraviti lijepu fotografiju.
Opiši nam ukratko svoj put – od slastičarke do stilistice i fotografkinje hrane…
Dok sam se bavila samo slastičarstvom frustriralo me to što nisam mogla napraviti lijepe fotografije. Nisam ni bila svjesna koliko vremena i truda je potrebno uložiti da bih ovladala tom vještinom. Prije 6 godina sam postala intolerantna na gluten i tada sam odlučila da se slastičarstvom više ne bavim na način kao do tada. Posvetila sam se razvoju receptura za bezglutenske slastice i paralelno učila o fotografiji.
U to vrijeme nisam poznavala rad drugih fotografa hrane i najviše sam učila preko YouTube videa. Trebalo mi je dobrih godinu dana svakodnevne vježbe i ustrajnosti da naučim koristiti kameru u ručnom modeu, bez automatskih postavki. Tada sam fotografirala što god bi stigla, ali najviše slastice.
Koliko god sam samostalno radila na poboljšanju svojih vještina rezultati nisu dolazili onim tempom kojem sam se nadala da hoće. Tako sam prije 4 godine odlučila uložiti i novac, a ne samo vrijeme. Uz podršku mentora jako brzo sam napredovala te sam stoga veliki zagovornik plaćene edukacije.
Ako možeš odabrati – što ti je od te tri stvari kojima se baviš i od kojih živiš draže – izrada slastica, food styling ili fotografija hrane?
Sve tri su mi podjednako drage i posve mi je prirodno na njih gledati kao na cjelinu. Svakodnevno se stavljam u situacije da o njima učim i to je jako uzbudljivo.
Kada si i kako shvatila da je fotografiranje hrane nešto čime se trebaš baviti?
Vjerujem da uvijek treba slijediti svoju strast i da je to najlakši i najkraći put ka ispunjenom životu. Ja samo radim ono što volim. Fotografijom se nisam počela baviti iz potrebe nego iz strasti i želje da zabilježim ono što je meni lijepo, što me inspirira i pokreće.
Za fotografiranje hrane puno si se educirala, uložila vrijeme i nemali novac. Imaš li neki savjet - kako da netko tko želi krenuti u taj svijet odabere dobru edukaciju, u moru svega što se nudi?
Vjerujem da osobe koje su zainteresirane za fotografiju hrane već prate na društvenim mrežama neke poznate fotografe koji ih inspiriraju. To je odličan način da budu informirani o edukacijama koje su u ponudi.
Edukatori fotografi obično imaju besplatan webinar u kojem obrađuju određenu temu i koji im služi kao najava za njihovu edukaciju. To je dobar način da vidite odgovara li vam nečiji pristup i način rada. To je primjerice bio slučaj s mojom prvom edukacijom. Uz to sam se raspitala i kod ranijih polaznika kakva su njihova iskustva, te također pogledala koliko su se njihove fotografije popravile kroz vrijeme zahvaljujući toj edukaciji.
Tvoj stil fotografiranja i stiliziranja hrane može se jednom riječju opisati kao minimalistički. Zašto smatraš da je bolji, odnosno zašto je tebi bliži?
Moj glavni cilj prilikom stiliziranja i fotografiranja hrane uvijek je naglasiti najjače atribute onoga što je ispred mene. Kad je hrana tehnički odlično pripremljena nema potrebe za kamufliranjem nedostataka pa tako ni za pretrpavanjem scene. Uvijek se trudim da predmeti na fotografiji ne odvlače pažnju s hrane i to je sve.
Imaš li neke uzore u tom poslu, fotografe, ili pratiš neke blogove koji su ti posebni?
Da, ima ih dosta, a posebno bih izdvojila neke od njih: Eva Kosmas Flores, Linda Lomelino, Bea Lubas, Sarah Crawford, Joanie Simon, Darina Kopcok, Rachel Korinek… Sve redom su žene i najdivnija stvar je da su sve one podrška jedne drugima.
Koju hranu je najteže fotografirati?
Hranu koja ne izgleda dobro je jako teško fotografirati. Ako je vrhnje pretučeno to se na fotografiji vidi, isto kao i povrće koje je prekuhano pa je izgubilo boju i oblik. Hrana za fotografiranje često se kraće termički obrađuje upravo iz razloga da zadrži svoje karakteristike. Ono što je privlačno nepcu nije nužno privlačno i kameri. Više sam fokusirana na slatki dio tako da nisam previše eksperimentirala s fotografijom mesnih jela, a to je nešto što kolege također ističu kao jako zahtjevno.
Za kraj, navedi sam pet ključnih savjeta koji su bitni za dobru fotografiju hrane…
- Potrudite se da hrana izgleda besprijekorno, nakon toga je sve lako ili bar lakše.
- Svjetlo je presudno za dobru fotografiju stoga je savjet da početnici fotografiraju na prirodnom svjetlu i nipošto ne koriste bljeskalicu.
- Fotografirajte hranu iz različitih kutova i uvijek se trudite istaknuti njene karakteristike na najljepši mogući način. Nije svejedno fotografirate li pizzu odozgor ili s bočne strane.
- Ključ je u jednostavnosti, stoga sklonite suvišne stvari. Iako su vam neki predmeti dragi, ne moraju se nužno naći na fotografiji. Zapamtite da se trebate fokusirati na hranu, a ne na tanjure, pribor za jelo i slično.
- Koristite neutralne pozadine, klonite se sjajnog posuđa i nikad ne pretjerujte u obradi fotografija.