Centar Zagreba, Nikolićeva (kolokvijalni zagrebački naziv za Teslinu), tisuće sam puta ovdje šetao - Vinodol, Korčula, Tri Ribice, Carpacio, Bistroteka… dobro poznata mjesta za ručak, večeru ili gablec. Sjajna ponuda koja dozvoljava da izaberem koliko ću potrošiti, u koje doba jesti, kojom brzinom pojesti, no nikad, ali baš nikad nisam pomislio nahraniti se komadom pizze na broju 17.
Još jedan u nizu Pizza cutova na našem pekara tržištu? Neka, hvala.
No, prije nešto više od dva mjeseca fejs mi je ponovo uljepšao život. Opet me te društvene mreže odvedoše u nove spoznaje, i zato ih volim, kao i sve povezano sa njima, jer su za neke stvari stvarno odličan medij koji često otvara nove vidike. Prije dvije godine jedan je skroman, ali opasno talentiran momak ušetao u lokal s gomilom svog omiljenog alata; sous vide uređaj, padele, lončići, lopatice, daščice… a još važnija je bila ta gomila ideja sa njim i jasna vizija kako hrana treba izgledati te kakav okus treba imati.
Igor Gudac je kao privatni kuhar radio po Švicarskoj, vratio se u Zagreb i tu naglavačke preokrenuo spomenuti lokal od 50-ak kvadrata. Svakim novim danom osvajao je nepca svih onih koji su polako, ali sigurno ulazili u ovaj fast food jer su od prijatelja, stvarnih ili virtualnih, čuli da se u Pizza Ducku jede kao u restoranima sa zvjezdicom - a plaća kao u marendaonici. Moj prvi susret sa Igorovom hranom je bila krasna štrudla od lungića s pireom kakvog sam kušao samo u debelom imenjaku ovog lokala (The Fat duck) svjetski poznatog chefa, istraživača Hestona Blumenthala.
I ne, ne pretjerujem - bila je to ljubav na prvi zalogaj, a kasnije kušanje ragua od svježe tune i okruglica od ramsteka, samo su potvrdili moj osjećaj izvrsnosti na ovom neuobičajenom mjestu za takve tanjure. Mogao bih sad još nabrajati kakve se sve sjajne tanjure tu može kušati za raspon od 35 do 50 kuna, ali neću, jer i sam chef sa svojim osobljem (koje je jako ljubazno i opušteno), skromni, kakvi jesu kažu “Volimo svoje goste, koji istražuju i uživaju i ne želimo da nas hvale, jer najveća nam je nagrada kad uživaju u našoj hrani”.
Jedini je minus što ponekad ne uspiju svi koji to žele kušati dnevni menu, jer namirnica koje su potrebne da bi ovakvi tanjuri bili cijenom pristupačni - na Dolcu nema dovoljno. A dođete li na Dolac oko 6 ujutro, tu ćete sigurno sresti ranoranioca Igora koji neumorno svakodnevno bira i smišlja. Hrana je tako dobra da mi uopće ne smeta što ne mogu naručiti čašu vina (ovo je ipak, po registraciji, restoran brze prehrane tip III), pa - pijem vodu i svejedno uživam.
Stoga vas lijepo molim da sutra ne nahrupite masovno u Teslinu 17 jer bih i ja volio još nešto tu pogablati! Želite li u miru isprobati sve navedeno, ljudi iz Pizza Ducka su otvoreni za privatna kušanja kad dnevna gužva mine… Rezervacije se primaju za večere do 15 ljudi, a o cijeni se tada - dogovorite sami. Više informacija o Pizza Cut Ducku potražite na njihovom facebooku, i dobar vam tek!
Vaš Gablec Beg!
Odlična slow food hrana izlazi iz fast food restorana Pizza Cut Duck:
Nikole Tesle 17
10000 Zagreb
telefon 01 4920 283
Chef Igor Gudac
