Nevjerojatno je, ali odabrati pet hrvatskih bijelih vina koja su obilježila proteklu godinu nije mi bilo nimalo teško iako sam birao među više od 500 uzoraka koje sam kušao. Veseli što su se u izboru našla dva vina od sorata kojih navodno nema nigdje osim kod nas te tri graševine koju i tako smatramo našom sortom.
Grk Bire 2013.
Frano Milina Bire napravio je sjajno, bogato i kompleksno, zrelo vino s izraženim karakterom koje miriše na egzotično voće, suhe smokve, rogač i mediteransko bilje, a ima i poprilično svježine. Grk je sorta čiji trsovi nisu stradali u vrijeme filoksere na prijelazu 19. u 20. stoljeće jer pošast koju mi zovemo trsna uš, trsov ušenac ili žiložder ne napada lozu na pjeskovitom tlu s malo crljenice, na kakvom grk raste u okolici Lumbarde na Korčuli. Sorta je posebna i po tome što traži ljubavnika. Cvijet joj je funkcionalno ženski, dok je većina drugih sorata dvospolna, pa u vinogradu mora biti i druga sorta da je oplodi. Iako je grk, dakle, grkinja, daje "muška" vina s više od 13 posto alkohola, ali i izraženijim kiselinama. Odlično pristaje ribljim jelima jačih okusa i s više maslinova ulja. Ovim se grkom slobodno možemo predstaviti i najvećim vinskim znalcima svijeta, a butelja stoji oko 130 kuna.
Tezoro Malvasija dubrovačka 2013.
Zrelo, toplo, veliko, složeno, čvrsto, skladno vino za vrhunsku hranu je Malvasija dubrovačka Andre Crvika iz Konavala. Za raspravu je je li to doista autohtona sorta kakvom ju predstavljaju, jer su neka istraživanja pokazala da je istovjetna kao i talijanske malvasia delle Lipari, malvasija della Sardegna i greco di Gerace, odnosno kao španjolska malvasia de Sitges. Sigurno je da samo imenom podsjeća na puno poznatiju malvaziju istarsku bijelu, a za razliku od nje daje vruća južnjačka bijela vina primjerena puno jačim jelima od onih uz koja uobičajeno služimo bijela vina. Spominje se još 1424. kad su Veliko i Malo vijeće Dubrovnika odlučivala po kojoj se cijeni smije prodavati. Crvikova je malvasija ime Tezoro dobila po citatu iz Držićeva komada u kojemu škrtac Skup veliča svoje tezoro (blago). Svakako preporučam da je se kuša iz magnum boce (1,5 litara), a obična butelja stoji oko 85 kuna.
Perak Graševina Mitrovac 2012.
A što da vam dam, kad je više nemam, pitanjem je odgovorio Kutjevčanin Ivica Perak na molbu da pošalje koju bocu na superfinale ocjenjivanja za Vinske zvijezde pred kraj prošle godine u zagrebačkoj Esplanadi. Nisu, dakle, ocjenjivači mogli za istim stolom usporediti s drugim najbolje ocijenjenim bijelim vinima tu odličnu graševinu punog okusa i s finom notom plemenite plijesni, no željno iščekuju nove berbe. Jako veseli što je dugogodišnji glavni enolog, a neko vrijeme i predsjednik uprave Kutjeva već prvim buteljama sa svojom etiketom zaslužio pozornost vinskog svijeta. Koliko žalosti što tog vina više nema, veseli što Perak očigledno neće imati problema s prodajom. Posebno veseli cijena. Butelja vina koje je osvojilo više od 90 bodova na listi do 100 stajala je samo 45 kuna. Kako je besmisleno preporučivati je uz jelo kad se ne može kupiti, preporučit ću berbu 2013. Ali nakon što je probam.
Buhač Graševina 2013.
Suzdržanu slast ima ova graševina s ponajboljih iločkih položaja uza samu granicu sa Srbijom. Suzdržanu kao što je suzdržan i Domagoj Buhač, nasljednik velikih vinograda i male vinarije koji je napustio bankarsku karijeru da bi se posvetio obiteljskom vinskom biznisu. Kao da se sam boji izraziti oduševljenje svojim vinom, potiho ga nudi i čeka reakciju. Sreća je da ne treba čekati dugo jer svi brzo reagiraju na vino koje osvježava, skladno je, a ima mekan okus s ugodnom kiselošću i sortno prepoznatljivom gorčinom. To nije graševina teške kategorije, koja će se piti uz mesna pečenja ili masnu riječnu ribu, nego je više rizlingovskog tipa, reskija, predivna za aperitiv ili hladna predjela, ali ipak dovoljno puna da poprati riblji paprikaš, pomno pripremljena jela od soma, pa i kulen. Kad sam je već usporedio s rizlingom, moram napomenuti da Buhač ima odlično vino i od te sorte, što je poprilična rijetkost za vruće Podunavlje. A da se vratimo na graševinu. Butelja stoji 25 kuna. Što više reći.
Antunović Graševina Premium 2010.
Puno ljudi vina bira po količini alkohola, pogrešno misleći da je to bolje što je jače. Oni bi zasigurno preskočili ovu polusuhu graševinu koja ima samo 11,9 posto alkohola, ali ocjenjivači Vinskih zvijezda svejedno su je opisali kao puno, raskošno, kompleksno vino s dobro uklopljenim šećerom (nije naravno riječ o dodanom, nego prirodnom, onom iz grožđa koji nije provrio do kraja) u čijem su se mirisu i okusu pomirili zreli predikatni tonovi s onim svježima. To je vino napravila Jasna Antunović iz Dalja. I ona je bila bankarica, poput Domagoja Buhača iz ne tako dalekog Iloka. Iz burnog financijskog svijeta najbolje je, izgleda, pobjeći u mir vinograda i vinskog podruma. I dobro je da je tako. Puno bi se manje ljudi veselilo Jasninom ili Domagojevom financijskom savjetu nego što se sad veseli njihovim vinima. Tijekom blagdana je, eto, razveselila i izvrsna Graševina Antunović 2013., a butelja ove zrele, namijenjene posebnim prilikama, stoji oko 95 kuna.
