Pritom neofobija predstavlja odbijanje ili izbjegavanje novih namirnica, a izbirljivost ili nemir pri hranjenju odnosi se na djecu koja ne konzumiraju dovoljno raznolike vrste namirnica jer jednostavno odbijaju velik broj namirnica koje su im poznate ili manje poznate.
Postoje razne strategije kako se boriti s malim izbirljivcima koji roditeljima nekada zadaju velike muke. Prema novijim znanstvenim istraživanjima, roditelji izbirljive djece trebali bi ponuditi hranu raznih boja, kako bi ih ohrabrili da jedu raznolikije i nutricionistički poželjnije. Naime, otkriveno je da boja hrane ima značajan utjecaj na djecu u formiranju prehrambenih navika. Preciznije, tanjur koji sadrži 7 različitih namirnica i 6 različitih boja osobito je zanimljiv djeci, dok odrasli više preferiraju manje i boja i vrsta namirnica na tanjuru (najviše 3).
Osim boja i broja namirnica, na dječji izbor utječe i specifični dizajn hrane stavljene na tanjur, čime je pokazano da nije samo okus i miris presudan u kreiranju odabira, već i oblik, veličina i vizualni dojam onoga što se servira i nudi za konzumaciju. Djeca obično vole okruglice i općenito hranu okruglog oblika – to je najbolje vidljivo na primjeru graška – iako je zelene boje koju mnoga djeca teško prihvaćaju, grašak uvijek ima „zeleno svjetlo“ kod djece.
Veseli tanjuri
Neki od svjetski poznatih dizajnera kreirali su tanjure s posebnim crtežima koji potiču dijete na igru s hranom, ali i na jelo. Primjerice, tvrtka Fred and Friends u svom asortimanu nudi popularne tanjure s licem koji se danas može kupiti u raznim krajevima svijeta. Lice na tanjuru djeca mogu ukrašavati tako da od jedne vrste hrane naprave frizuru, od druge bradu, razne ukrase poput naušnica, šešira, brkova, a potom te namirnice jedu s većim interesom.Sličan pristup imao je i jedan poljski dizajner, Boguslaw Sliwinski koji je kreirao zabavne tanjure i za najveće izbirljivce. U ovom slučaju hrana na tanjuru samo nastavlja zanimljivu priču i tjera djecu (ali i starije) da jedu i najomraženije povrće kako bi vidjeli što se skriva ispod hrane. Tako, primjerice, hrana može činiti teret na vlaku ili brodu ili pak održavati ravnotežu na vagi. Ideja je došla kao prirodni tijek roditeljstva u kojem se susretao s frustrirajućim odbijanjem graška ili mrkve svoga djeteta. Sliwinski je odlučio djeci dopustiti da budu „kapetani“ ili „vozači kamiona“ i kroz igru pojedu svo povrće.
Kako potaknuti djecu da jedu povrće i voće?
Poznato je da se djecu može naučiti da jedu povrće ukoliko im se povrće i češće servira u obroku, bez prisile i ucjene. Uputa za roditelje je da tijekom takve „kamuflaže“ okusa povrća s umakom, ne moraju nužno koristiti masne, guste i slane umake da bi učinak bio vidljiv, već neka to budu niskomasni umaci bazirani na jogurtu i bogati kalcijem, ili neki slični laganiji dresing. Dobar pristup je i posluživanje tzv. fingerfood zalogaja poput:
- Polumjeseca od tankih kriški jabuke
- Brodića od avokada
- Kotača od banane
- Krošnji od cvjetače i brokule (pareni cvjetovi)
- Mačeva od mrkve (kuhane i tanko rezane)
- Ciglica ili kocaka sira
- Kanua od kuhanih jaja
- Žitarica u raznim oblicima
Ovako poslužena hrana može se konzumirati za međuobrok, a osim što zaokuplja maštu tijekom posluživanja, može se konzumirati usput, tijekom igre. Drugi pristup uključivanju veće količine povrća je izvjesna vrsta prikrivanja ili „kamuflaža“. Ribano ili sitno sjeckano povrće može se dodati raznim omiljenim jelima – npr. omletu, palačinkama, umaku za špagete, lasagnama, riži ili drugim vrstama žitarica koje dijete voli jesti. Palačinke s bundevom, mrkvom ili tikvicama obično su trik koji prolazi kod većine izbirljivaca.
