Kolumne 245 prikaza 15. kolovoza 2018.

Engleski pubovi ili hrvatske pivnice?

Beer Groupie
gastro postao gastro.24sata.hr
Engleska. Nije desno, nego lijevo. Nije jutarnja kava, već poslijepodnevni čaj. Nije Opel, već Vauxhall. Nije sunce, već češće kiša. Nije EU, već Brexit.  Pozitivno u Brexitu je da je funta pala, što znači da više i nije tako skupo obavljati šoping tamo. A kada ja kažem „šoping“ onda mislim na nabavku piva u količinama dostatnim da se preživi jedna manja apokalipsa.

I „pub crawl“ ili po naški „smucanje po pivnicama“. No, jesu li naše pivnice i njihovi pubovi jedna te ista stvar?  Pubova u Engleskoj ima daleko više nego pivnica u Hrvatskoj, oko 48,000. Međutim, dok broj pivnica u nas raste, broj pubova u Britaniji iz raznoraznih društvenih i ekonomskih razloga opada (zabrana pušenja, visoka cijena pića, nemogućnost zadovoljavanja potrebe mušterija, velika međusobna konkurencija). A zajedničko oboma ugostiteljskim obrtima je da se njihova ponuda prvenstveno orijentira na pivo. Neću uspoređivati naša i njihova piva jer je to za mene jalov posao: i oni i mi proizvodimo vrhunska craft piva. Ali ću se usuditi usporediti uslugu, ambijent i atmosferu naših pivnica i njihovih pubova. Pa, evo što primijetih tijekom svojih mnogobrojnih posjeta ovoj vrloj državi i njezinim centrima društvenog života.

 

Možda vas zanima... Blonde Ale „Waitapu“: Sveta voda s međimurskog izvora Kolumne

 

 | Author: Beer Groupie Beer Groupie

 

Naručivanje: Prvi dio
Ovo moram navesti kao prvo jer me taj dio najviše frustrira. Dakle, u nas se lijepo dođe u pivnicu, sjedne se za stol i čeka se gospodina konobara da dođe do tebe i pita te za narudžbu. Ne i u Engleskoj. Tamo ti dođeš konobaru za šank, čekaš da te primijeti i onda naručiš i odmah platiš kod njega. Zašto to meni predstavlja problem. Kao prvo, oni ti tu čašu natoče do samog vrha pa je zaista cirkuska umjetnost izbalansirati čašu ili dvije do stola negdje na dnu puba bez gubitka dragocjene (čitaj: skupe) tekućine. Kao drugo, ja sam sitno, malo, nejako čeljade koje u gomili naručitelja za šankom ostane neprimijećeno, a vrlo često dobijem i lakat u nos, ili bivam odgurnuta ponovo na začelje žedne kolone. I još taj točitelj traži napojnicu. Pa, većinu posla sam sama obavila!

 

 | Author: Beer Groupie Beer Groupie

 

Naručivanje: Drugi dio
Recimo da sam se uspjela izlaktariti do šanka i da sam na vrhovima prstiju uspjela doći do konobarova vidokruga. Pred mojim pogledom se prostire barem deset, a najčešće i više ručki od točionika s oznakama raznoraznih britanskih aleova i lagera. Radije bih ponovila sve ispite s fakulteta, nego dobila to jedno jednostavno pitanje: „What will you have?“ Ali nije konobar moj profesor Njemačke književnosti 18. stoljeća, i rado pomogne potpitanjima: Ale ili lager?, Svijetlo ili tamno?, Više ili manje gorko?, Više hmeljno ili sladno? I nakon što svedemo izbor na dvije ili tri opcije, dobivam male degustacijske količine svakog piva iz najužeg izbora i donosim konačnu odluku. A konobar se i dalje smiješka i s istim strpljenjem poslužuje i ostalih pedesetak gostiju iza mene. Bilo bi lijepo takvu uslugu imati češće kod nas.

 

 | Author: Beer Groupie Beer Groupie

 

Seksizam
Kod nas u pivnici moraš naglasiti da želiš malo pivo jer ti po automatizmu donose veliku „porciju“. Jer tko još naručuje malo pivo? U redu, ja vrlo često naručujem malo pivo jer ili vozim ili želim probati više različitih vrsta. No, kad sam u Engleskoj niti vozim, a niti mi se da ponovo prolaziti kalvariju naručivanja pa uvijek uzmem pintu (568 ml). Međutim, primijetih da uvijek dobijem pitanje koje mojoj muškoj pratnji ne biva postavljeno: Pinta ili pola? Iz prkosa bih mu rekla: Ne, dvije pinte! I pred njim u jednom dahu odmah iskapila jednu čašu da vidi vlastitim očima da se ovo sitno, malo, nejako čeljade može uhvatiti u koštac s velikom pivom. Ti ja dam pola pinte…

 

Možda vas zanima... Pivo za žene: kompliment ili uvreda? Kolumne

 

Ambijent 
Svi pubovi su više, manje jednako uređeni: prevladava drvo pa čak i na stropovima, uglavnom okrugli stolovi, pokoji naslonjač pored kamina izvan funkcije, duuuuuugačak šank s bezbrojnim točionicima, a na svakom se komadu namještaja vidi da je kroz dugi niz godina istrpio mnogobrojne pivopije. U pubovima ne trešti glasna glazba i od 2007. se ne smije ni pušiti (često čak niti na cesti ispred puba). Za jednog elokventnog nepušača kao što sam ja, ovi su uvjeti idealni. S druge strane, iako naše pivnice nemaju tako dugačku tradiciju postojanja kao pubovi u Engleskoj, one svojim neujednačenim uređenjem nisu nipošto manje ugodne. Svaka ima svoj šarm. U svakoj se pušta dobra glazba. Iz nekih će nad mojim parfemom u odjeći prevladati miris nikotina. Ali i u pubu, i odnedavno u našim pivnicama, možemo uživati u velikom izboru domaćeg craft piva. I bez obzira na sve razlike između ova dva pivopijska sastajališta, to je onaj najbitniji razlog zbog kojeg ih rado i često posjećujemo. 

 | Author: Beer Groupie Beer Groupie

Komentari 0
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.