U čarobnoj je Istri zaista teško ući u neku od mnogih konoba i ostati razočaran. Istarska kuhinja je naprosto bogata kvalitetnim namirnicama u jednostavnim jelima koja ističu ono bitno – okuse! Ako se išta u ovom kraju cijeni, onda je to tradicija. Na svakom koraku će vas dočekati tople obiteljske priče, ljudi koji se svojim poslom bave već generacijama, a nerijetko rade i više poslova od jednog. Istrijani su definitivno vrijedni i sposobni ljudi, a jedna takva priča o tradiciji i obiteljskoj slozi se nalazi i u Žminju. Žminj je općina u Središnjoj Istri koja krije svoje male gastro tajne, a konoba Puli Jurića je jedna od njih.
Puli znači kod ili pri, a kad si to prevedete, odmah je jasno da idete kod obitelji Jurić. Dočekat će vas dva vrijedna brata, Mladen s osmijehom dočekuje goste, dok Lino već u kuhinji sprema prava istarska jela. U Žminju smo taman zatekli i Šetemanu od pašte ili Tjedan tjestenine koji se ove godine održavao po restoranima umjesto na manifestacijama pa smo se bacili na isprobavanje. U Puli Jurića su u sklopu ove manifestacije nudili svoje makarune (pljukance) s vrganjima i ombolo s kiselim kupusom. Veliki smo obožavatelji vrganja, ali i kiselog kupusa pa nam se nije bilo teško odlučiti što ćemo u ovom restoranu isprobati – oboje.
Ovo su jela koja su u standardnoj ponudi restorana, a osim pljukanaca, možete ovdje pojesti i domaće njoke, fuži i raviole, ali i istarske kobasice, dimljeni ombolo s grilla ili sezonske maneštre. Lista jela nije dugačka, ali su ona zato svježe pripremljena i to od kvalitetnih lokalnih namirnica. Da ne budete žedni, imaju u ponudi i svoje vino, vrlo jednostavno – crno i bijelo. Bijelo smo uz naš ručak i isprobali i to njihovu malvaziju koja je bila odlično izbalansirana i iznenađujuće kvalitetna za stolno vino.
Krenuli smo od pljukanaca s vrganjima. Jednostavno, a ukusno jelo koje uvijek biramo ispred bilo kojih pečenja. Tjestenina taman kuhana, pljukanci su ostali baš onoliko žilavi kako ih najviše volimo, a vrganji živi i mirisni. Maslac je fino dao kremoznost umaku, a ono malo što je na dnu zdjele nakon nas pohlepnih ostalo, potoćali smo s domaćim kruhom. Iako ova godina nije najsretnija za gljivare, u Puli Jurića se pobrinu da ih ipak imaju kroz cijelu godinu. Naime, ovaj restoran ne radi samo sezonski već su otvoreni kroz cijelu godinu svaki dan osim ponedjeljka pa ako se zaželite izleta u Istru, svakako svratite u samo srce Istre – Žminj.
Ostavili smo malo finog domaćeg kruha da ga možemo dovršiti uz ombolo i kiseli kupus. Dok obično po istarskim konobama zateknemo nešto masniji kiseli kupus, ovdje je on ipak imao manje masnoće, a taman smo naletjeli na prvi ovogodišnji kiseli kupus lokalnog OPG-a i fino utažili želju za ovim specijalitetom. Ombolo ovaj put nije bio dimljen, to ipak više rade u zimskim mjesecima, ali je bio odlično ispečen. Nama ovaj komad mesa obično bude suh i ne bi nam bio prvi izbor, no u Istri ga znaju vrhunski pripremiti i nikad ne požalimo kad se nađe na stolu. Kvalitetno meso se i tu osjetilo, puna usta okusa, a osim ombola, uz kupus ovdje možete pojesti i istarske kobasice ili ovčetinu.
Iako smo bili puni, zaželjeli smo se i nečeg slatkog pa su nam ponudili palačinke s domaćim pekmezom. Rade svoj pekmez od šljive, jagode i smokve, a mi smo se odlučili za šljivu. I opet – mirišu po domaćem, a pekmez samo klizi. Nismo požalili.
I dolazimo do "obroka" za hrabre što nisam znala prije same degustacije. Preporučili su nam da probamo istarsku supu – rezervirana za zimske dane uz ognjište, ova se supa sastoji od neobičnih sastojaka – terana, kruha ispečenog na samom žaru, šećera, papra i maslinovog ulja.
Nismo odoljeli isprobati tu istarsku supu posluženu u bukaleti kojom su se krijepili težaci prije ili poslije rada u polju, ali se davala i bolesnicima da bi brže ozdravili. Mi smo se bome u Žminju okrijepili i sad smo spremni za nove gastro pohode.