Iako se nikad ne bih usudio podići nož na domaću životinju, osim ako doslovno ne umirem od gladi na pustom otoku, totalni sam obožavatelj svakojakih plodova tora.
Počelo je od parizera, hrenovki i mesnih doručaka u djetinjstvu, kad sam mislio da se čvarcima svinje – hrane, ali s godinama sam počeo cijeniti svježe proizvode, i pogotovo tu divnu atmosferu sela, kad u svitanje zore odjekuju mirisi prošlogodišnjih šunki i čvaraka, čiste se dvorišta, oštre noževi, pijuckaju prve rakije i lagano zadirkuje nekog zalutalog lika iz Zagreba. Nikada mi nije teško palo, premda sam najčešće završio na rezanju čvaraka tupim nožem („Da nam se Purger ne ozlijedi, vidi ga kaki je!“), ili kao u ovom slučaju – punjenju crijeva smjesom za kobase.
Upravo je tako bilo i u Dobrovcu, selu s 360 duša nadomak Lipika, ravnici s pogledom na padine Psunja i Papuka punoj nasmijanih ljudi dobre volje. Domaćini iz raznih udruga i DVD-ova zaposjeli su prostor pored vatrogasnog doma i nogometnog igrališta, u zoru presudili svinji od 250 kila, i oko 14 sati podijelili prijavljenim ekipama (11 komada) desetak kila kože i sala od kojih je trebalo napraviti njih, jedne i jedinstvene – čvarke. Deseci su načina širom svijeta na koje ljudi tretiraju dijelove koji nisu prva klasa, ali stvarno znaju razveseliti nepce. Stiješnjeni poput čipsa, debeli i masni, sitni, srednji i krupni, „duvan-čvarci“, najskuplji čvarci na svijetu iz Reykjavika od bakalara... Ali danas su se Dobrovčani i gosti natjecali u izradi čvaraka po starinski.
Tako je toga 28. listopada započelo tradicionalno slavonsko kolinje i 1. Čvarkijada. Uz Grad Lipik i Turističku agenciju Lira Lipik, organizator ove manifestacije koja njeguje tradicijski način života, bila je i Udruga za očuvanje narodnih običaja LIDO. U tradicionalno ukrašenoj kuhinji, sve je počelo uz doručak, prvu jutarnju kavu i kuhanu rakiju, a zatim i kolinje - posjetitelji su mogli kupiti domaće i svježe meso i mesne proizvode. Tako su se čvarci, koje je ispekao organizator, prodavali po cijeni od 30 kn, kilogram mljevenog mesa se prodavao po 30 kuna, par kobasica po 15, a par krvavica po 10 kuna.
Također, u prodaji je bila i domaća svinjska mast i to po cijeni od 10 kuna po staklenki. Uz bogatu ugostiteljsku i gastronomsku ponudu za zabavu na dobrovačkoj manifestaciji tijekom glazbenog popodneva pobrinuo se Tamburaški sastav "Ambar" iz Novske, a u večernjim satima je u grijanom šatoru posjetitelje zabavljao JOKS bend iz Pakraca, a sve to u kombinaciji Dreleta i Šajete sjajno vodio Dobrovčan Mario Barać. Sav prihod s Čvarkijade je namijenjen Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Dobrovac za kupovinu nove pumpe za vatrogasno vozilo.
Kako je naglasio Marijan Poletto, predsjednik Udruge LIDO, osnovno pravilo natjecanja je da nije bilo dozvoljeno topiti mast i peći čvarke na plin i slično, nego isključivo na drva. Pa sam stoički podnio puna četiri sata reckanja, paljenja drva, pripreme, ubacivanja tajnih sastojaka, puno miješanja i trenutka kada u kotlu iscurene masti više nema pjene na vrhu... Jer to je bitno – tada više nema vode u čvarcima!
Ocjenjivački žiri 1. Čvarkijade u Dobrovcu u sastavu: Vlado Maraković Vabec, Josip Lapaš i predsjednik ocjenjivačkog žirija, urednik portala gastro.hr Domagoj Jakopović Ribafish, dobrih je sat vremena poput profesora Baltazara hodao pored 11 tanjura u kojima su se kočoperili svježe ohlađeni, rukom probrani mladići. Odluka nije bila nimalo laka, a pobjednika je odlučilo svega pola boda.
Prvo smo eliminirali one bljedunjave, onda one presušene, a jedni su bili mrvicu pregoreni, pa su i oni otišli sa strane. Između ostataka, vizualno i okusom izdvojili su se kasniji pobjednici, svježim mlijekom okupani, tamno smeđi, koričavi, a nekako elastični, slani kako treba, s nekakvim šmekom udaljenog finog mesa. Gledaš čvarak, jedeš krmenadl. Sve je bilo jasno.
Od jedanaest prijavljenih ekipa, prvo mjesto je osvojila ekipa DVD-a Filipovac, drugoplasirani su bili predstavnici DVD-a Brekinska, dok su treće mjesto osvojili članovi Udruge Latica. Nagrade i priznanja najboljim ekipama uručili su Slobodan Katunar, zamjenik gradonačelnika Lipika i Mladen Dolić, predsjednik Gradskog vijeća Grada Lipika, a pobjednici su kućama otišli s pravim kotlom i peći za nove ture čvaraka.
Koji kilogram teži, koju rakijicu nasmijaniji, kojih dvadesetak upoznavanja, stotinjak slikanja i pune duše, krenuo sam na sat i pol puta do Zagreba s obećanjem da se vidimo na ajvarijadi, grahijadi, punjenojpaprikijadi i svemu što organiziraju ovi dragi Slavonci.
Ponovit će se!
