EatOutZagreb tim, osim sad već poznatog Instagram profila, ima i novu Facebook stranicu. I opet smo izvan Zagreba. No ljeto je – dio zagrebačkih restorana ovih je tjedana zatvorio vrata te i oni uživaju u odmoru i putovanjima. Pa idemo i mi, barem nam za to ne treba neki veliki povod.
Neki od nas su već jeli u konobi Ribarnica u Voloskom u dva navrata prošlih ljeta. Konoba Ribarnica jednostavan je koncept koji je startao s radom početkom ovog stoljeća (trenutno je 21. stoljeće, da ne bi bilo zabune). Vlasnici - otac Zoran i sin Igor Somborski nude ono što smo već naveli – jednostavan pristup pripremi svježe ribe, što dobro funkcionira jer je otac ribar.
U redu... nađe se tu i friganih lignji koje sigurno nisu stigle s lokalne brodice, no generalno govoreći lokal ima frižider u kojemu se uvijek nalazi znatan broj friških vrsta riba i morskih plodova poput školjki i rakova. A među ribom nađe se i grdobine i orada, morskog psa, lista, mola, kao i srdela, golčića (sitnih skuša), dagnji, škampi, kozica itd.
I onda kreće trenutak odluke – uđete u prostor pred frižider, vidite ponudu (pitate ako ne znate, susretljivi su iako zauzeti brojnim narudžbama koje pripremaju na gril ploči) i birate koliko čega želite. Doslovno možete izabrati po 250 grama od 3 vrste ribe, tako si sami složiti porciju i uživati u klasično pripremljenoj svježoj ribi za vrlo pristojan novac. Cijene su znatno povoljnije od nekog restorana koji nudi sličnu klasu ribe, u nešto bogatije opremljenom prostoru.
A prostor! On je jednostavan, vani je nekoliko visokih stolova za otprilike 20 ljudi koje u ljetnoj sezoni nije baš uvijek jednostavno uhvatiti slobodnima, a unutra u podrumskom prostoru stane po prilici jednak broj ljudi kao i vani. Unutra je također vrlo jednostavno uređen prostor, ali sve funkcionira već godinama. Iz osobnog iskustva možemo reći ne samo da funkcionira, nego sad već ima i tradiciju i prepoznatljivost kako kod turista, tako i kod lokalnih gostiju konobe.
Sjedimo na terasi, pred konobom se zaustavlja auto, izlazi čovjek s osrednjim loncem, ulazi – za minutu on i prijatelj mu lonac izlaze i sjedaju u auto. Lokalci su ovo mjesto prepoznali kao pristupačnu mogućnost da za nevelik novac nahrane obitelj vrlo ukusnom morskom hranom. To stvarno funkcionira – mi smo svjedoci.
Naručujemo bijelo kućno vino koje je pitko za one koji nisu prezahtjevni. Imaju i nešto skupljih vina poput graševine, frankovke i shiraza i do tu seže vinska karta, uz nešto rakija i piva te bezalkoholnih pića.
Gledamo oko sebe, uz ulicu je niz parkiranih auta (parking se naplaćuje 5 kuna po satu), preko uske ceste nalazi se oveća kuća koja ostavlja dojam kako se taj tren nalazimo na Kubi u Havani. Naša terasa izgledom također pomaže u tom osjećaju. Ali nama je to upravo super. Digli smo pogled kako bismo vidjeli vrh kuće, htjeli ga fotografirati uz čašu, a onda smo ugledali lastu koja bježi od kopca. Tako se barem nama učinilo.
Stižu pladnjevi s hranom. Na jednom tucet srdela, lignji na žaru, mol i odrezak morskog psa, a na drugom štogod friganih lignji, dva, tri odreska grdobine te turbo friški golčići. Blitva i krumpir pride.
Kako je lijepo doći u šlapama, kratkim hlačama i košulji na terasu za vrijeme godišnjeg, a uz to uživati u nepretenciozno pripremljenoj, a friškoj i ukusnoj ribi. Da se razumijemo, volimo mi i sofisticiranije atmosfere i okuse. Tako smo prije neki dan uživali u izuzetnim sljedovima ljubljanskog restorana Manna, no ovo o čemu danas pišemo je imalo glavu i rep i da – zvalo se riba.
U odabiru nam je pomogao vlasnik Igor koji je pokazao kako itekako zna s gostima, kao i simpatična djelatnica Ana. Na vizitki imaju nacrtanu mačku, ali razlog je jasan kao dan – barem jedna uvijek leži uz pločnik, priznajemo mirno (očito ih osoblje redovito hrani ostacima – bravo!). Taj dan tamo je bila prva dama te ulice osobno, maca Mutica.
Kako ne biste pomislili da smo skrenuli s uma, mi se upravo valjamo od smijeha pišući ovaj članak, očito nam je tamo bilo super. A vrlo dobro je bilo i ostalim gostima kako smo vidjeli – i grupi mladih trkača na duge pruge koji su svratili na okrjepu, kao i strancima stol do nas, Rusima, od kojih je jedna lijepa dama u večernjoj haljini na sebe izlila cijelu bočicu parfema koji zasigurno nije bio Chanel, a bili smo im niz vjetar. C'est la vie.
I kad nas je pri kraju polako počela puštati atmosfera Havane, uz kubansku kuću su prošetala dva gospodina uređena baš kao da su u Havani. U redu - shvatili smo... vrijeme je da krenemo, postalo je ipak malo prečudno.
Preporučujemo svakako posjetiti konobu Ribarnica ako već niste do sad. Vrlo je blizu Opatije, a mi smo do tamo u čas doletjeli autom iz naše baze u divnom Brseču.
REZIME:
Konoba Ribarnica Volosko, Štangerova 5
Tel. 051 701-483
Radno vrijeme: od 6. do 9 mj. od 9-22 h, nedj. od 11do21 h ; ostali mjeseci od 9-21 h, nedj. 11-17 h
HRANA: 4
USLUGA: 5
ATMOSFERA: kako si sami složite, nama tog dana – kubanska
