Tržnice su mi posebno zanimljive (usprkos tipičnoj kaotičnosti) zbog mogućnosti koje pružaju za gastronomska otkrića. London, naravno, ne zaostaje ni na ovom polju, te se uz najstariji (i najpoznatiji) Borough Market može podičiti s preko 100 tržnica razbacanih po cijelom gradu. Njihov sadržaj je poprilično šarolik te se često osim prehrambenih proizvoda, mogu pronaći i antikviteti, djela lokalnih umjetnika, nakit i odjeća ručne izrade, te moj omiljeni dio - street food (#jošuvijekprase).
Jedna od tržnica koja u svojoj ponudi ima sve od navedenog jest Brick Lane Market, smještena u staroj pivovari na rubu gentirificiranog Shoreditcha u kojem su izbili neredi tijekom prosvjeda protiv gentrifikacije. U istima je također demoliran izlog Cereal Killer Cafea gdje zdjelica zobenih pahuljica iznosi £4.50. Iako je dosta sadržaja otvoreno i preko tjedna, najbolje vrijeme za posjet Brick Laneu je nedjelja kada je tržnica u punom sastavu: Sunday UpMarket (ogroman prostor s hrpom umjetničkih štandova i gomilom hrane), Backyard Market (od odjeće do postera i raznih štosnih sitnica), Boiler House Food Hall (hrana, hrana, pa još malo hrane), Vintage Market (more stare odjeće po prihvatljivim cijenama), Ely's Yard Street Food (jesam li rekla hrana?), The Tea Rooms (antikviteti, oprema za stan, još štosnih sitnica jer istih nikad dosta).
Kako mi je već neko vrijeme zabranjeno kupovanje šalica, zdjelica i inih predmeta, teška srca smo se morali fokusirati na hranu. Nakon istraživačke ture, odluka je pala na Sunday UpMarket koji je imao najraznolikiju ponudu - od litvanske do etiopijske kuhinje sve što vam srce/želudac poželi. Za početak smo krenuli lagano s jednom od mojih omiljenih azijskih delicija - baom.
Bao je slatkasto pecivo kuhano na pari punjeno najčešće svinjetinom ili govedinom, iako postoje i povrtne varijante. Mi smo se odlučili za govedinu i nismo požalili - pecivo je bilo vrlo mekano, a punjenje sočno i iako je zvalo na reprizu, morali smo u nove gastronomske pobjede.
Nakon Azije smo se prebacili u Afriku do etiopijskog štanda. Moram priznati da mi etiopijska hrana nije bila prvi izbor jer mi nijedan od restorana koji sam probala nije bio pretjerano dobar. Međutim, bili smo zbilja ugodno iznenađeni pojedenim. Uzeli smo chef's plate (tj. veliki tanjur sa svim jelima u ponudi) uz koji dolazi i injera (kiselkasta palačinka na kojoj se obično služe sva jela i koja se koristi umjesto pribora).
Kako smo se odabrali vegetarijansku opciju, naš tanjur je bio sastavljen od osvježavajućih salata koje smo počistili u rekordnom roku. Posjet Brick Laneu ne bi bio potpun bez posjeta Beigel Bakeu, legendarnoj židovskoj zalogajnici u kojoj je gotovo uvijek gužva. Mjesto je slavno po ogromnim sendvičima (autentični bagelsi, usoljena govedina, senf i kiseli krastavci) i solidno bezobraznom osoblju koje se izdere na vas ako niste dovoljno brzi s narudžbom. Jedan od onih Soup Nazi trenutaka... Bez obzira na koju Brick Lane opciju se odlučite, budite sigurni da vas čeka avantura okusa i to za vrlo prihvatljivu cijenu (konačno da i to doživimo u Londonu).
