Pa smo ga upitali, pobogu Ante, otkud to!?
Trebao mi je kick in the ass zato što sam fakat bio tužan radi cjelokupnog završetka u Paradigmi. I zato što ima još toliko toga za odraditi, ali na žalost, život pere na neku drugu stranu, pa rekoh idem razbiti tugu u tri Michelina (smijeh).
Kako si se odlučio na ovaj korak?
Zbog tuge (smijeh).
Je li trebala opaka veza za doći u jedan Azurmendi u Bilbao?
Veza kod nas znači prijevara, pa bih radije rekao - konekcija. Staž sam dogovarao sa Zokijem Pejovićem iz Paradigme. On mi je sredio odlazak u Azurmendi i tako ću ovdje provesti dva mjeseca.
Kako ti izgleda radni dan?
Radni dan strata u 7:30 i onda rokaš mice en place sve do 12.00. Onda slijedi ručak za osoblje i koja skrivena pivica poslije ručka jer ne smiješ cugati. Srećom, fraza "MI HRVATI" uvijek postoji. Svidjelo bi ti se koje zalihe uvijek imam...
Na koliko si potpisao, koji si točno segment, ili radiš sve?
Radim na stanici Entremetier. Tamo sam saucier i brinem se o umacima na stanici. Ali radim još puno toga sa strane. Na primjer, sad kad je lijepo vrijeme brinemo se oko uzgoja povrća i cvijeća u okolici.
Što nakon obuke?
Nakon staža idem na Brač u hotel Lemongarden. Novi projekt i nova pobjeda, i samo pobjeda!
Kakva je baskijska scena, usporedi je s hrvatskom?
Ljudi kuhaju do bola - dobro znaš i sam da u ovoj pokrajini ima najviše Michelina u svijetu na tako malom prostoru. Puno je tih divnih malih gostionica s vrhunskom baskijskom hranom. Prema San Sebastijanu je odlično, mala surferska mjestašca s ponudom morske hrane gdje ljudi konstantno jedu, piju i druže se. Ali mislim da će se Hrvata sjećati jako dugo (Smijeh). U svoj toj disciplini i ozbiljnosti, koju ne smiješ zanemariti jer si inače gotov, uvijek padaju naše dobre stare hrvatske zeke peke.
Vraćaš li se?
Za desetak dana, s novim idejama i receptima, bit će veselo!
Što si zapamtio i što ćeš prvo raditi kad odmoriš?
Setas, huevo trufado, pichon... Za detalje ćete me morati pronaći osobno (smijeh), vidimo se!
