Paprikafest je manifestacija koja se tradicionalno održava povodom dana sela Luga, a cilj te manifestacija je valorizacija paprike, posebice mljevene začinske paprike kao jedne od najprepoznatljivijih komponenti baranjske gastronomije. Ove godine Paprikafest je imao i jednu novu dodatnu dimenziju; osim upoznavanja s baranjskim ljutim papričicama posjetitelji su imali priliku upoznati se i s najljućim papričicama cijeloga svijeta, a za to je bila zadužena ekipa iz Igrišća, poznatija pod brendom „Volim ljuto“.
Nakon okršaja ljutomana u Medulinu, Čakovcu i Zagrebu na red je došla i Baranja, konkretnije Lug, kao zadnja postaja ovogodišnje turneje. Baranjci i Slavonci nisu podbacili, već naprotiv oni su briljirali u ovom ljutom dvoboju. No krenimo redom. Pravila natjecanja u Okršaju ljutomana su takva da je maksimalan broj natjecatelja dvadeset, no u Lugu se u konačnici pojavilo njih sedam najhrabrijih; i ja kao reporter među njima. Ipak poželjno je da iz prve ruke iskusite ono o čemu pišete. Doduše, prvi sam odustao, u petom krugu, ali nije bitno. Barem sam trajno razbio iluzije da mogu podnijeti ljuto, ljuto… Ili (da se malo utješim) možda ipak mogu, samo što je u Lugu bila prejaka konkurencija!??
Prije početka natjecanja Goran Vrabec se osvrnuo ukratko na prethodne postaje turneje. U Medulinu i Čakovcu su uspjeli doći do kraja, do caroline reaper, ali ju nitko nije uspio pojesti cijelu. Zagreb je razočarao, natjecatelji su došli do bhut jolokie, što nije ni pretposljednja papričica predviđena po planu i programu. Između nje i caroline reaper je još trinidad scorpion moruga.
Naravno na početku natjecanja sudionici su potpisali izjavu o odricanju od odgovornosti tako da ne mogu tužiti organizatora za eventualne nuspojave. „Mogu me mrziti, mogu me psovati, ne smiju me tužiti za posljedice“ rekao je Vrabec. „Prekomjerno konzumiranje chilli papričica može dovesti do kontrakcija želuca, možete povraćati, može vam biti loše, možete sutra mijenjati wc školjku“ ohrabrio je Vrabec natjecatelje.
Kada sam potpisivao tu izjavu osjećao sam se kao da idem na pustolovno – adrenalinsku utrku a ne na food eating competition, poslije sam shvatio da su nekim aspektima pustolovne utrke manje zahtjevne od ovoga natjecanja. Kada završite pustolovnu utrku sljedeći dan imate upalu mišića i to je to, a kakve će biti nuspojave za probavni trakt nakon završenog okršaja ljutomana, mislim da to nitko nema kristalno jasno predodžbu!
Prva na redu papričica je bila hot portugal s ljutinom od 1000 – 10 000 SHU, zatim jalapeno ljutine 2500 – 10 000 SHU. Treća po redu je bila jamaican hot red ljutine 75000 – 150 000 SHU. Mislio sam da će četvrti krug za mene biti fatalan, na redu je bila papričica fatalii ljutine 100 000 – 300 000, ali uspio sam ju pojesti. Probavni trakt je žario, počeo mi je curiti nos i u tom trenutku sve bih dao za neki hladni napitak, ali to automatski znači i odustajanje. Sljedeća na redu je bila jamaican hot chocolate. Suvereno tamanim baranjske papričice, ali Jamajku nisam osvojio! Nakon odustajanja popio sam pola litre osječkoga piva u cugu, a imao sam osjećaj da pijem mlijeko. Inače, u svim ekipama tradicionalno sam bio poznat po tome da pojedem sve ljute papričice iz fiš paprikaša (ništa se ne baca), ali ove ljute papričice su sasvim jedna druga dimenzija u odnosu na ove naše domicilne, slavonske & baranjske.
Uslijedio je habanero (150 000 – 350 000 SHU), potom bhut jolokia chocolate ( 800 000 -1 000 000 SHU). Pretposljednja papričica je bila trinidad scorpion moruga čija ljutina varira od milijun i dvjesto do milijun i pol scovilla i na kraju najljuća, carolina reaper koja sadrži od milijun i pol do dva milijuna dvjesto tisuća scovilla. Čak tri ljutomana je uspjelo posjesti tri caroline reaper pa je ovaj okršaj ljutomana imao i tri pobjednika – Igora Horvata, Zorana Majstorovića i Branka Dvorskog. Najljući jezici Baranje, najljući jezici Hrvatske. Čak i drugoplasirani na ovome natjecanju je bio bolji od svih ostalih na svim dosadašnjim Okršajima ljutomana. Baranja je još jednom pokazala i dokazala da voli ljuto!
