Svi uzvanici okupili su se na osječkoj remizi u blizini uprave Gradskog prijevoza putnika na tramvajskoj stanici. Uz pozivnice, svaki uzvanik dobio je i "butru", mjesečnu kartu osječkog GPP-a. Tamo nas je dočekao "kondor" (kondukter) i kao pravi domaćin pozvao na jednu posebnu vožnju gradskim ulicama uz vrlo zanimljivu povijesnu priču o osječkom tramvaju. Priznajem, ima 20 godina kako nisam sjela u tresku, a ovo je bila jedinstvena prilika da pokažem svoju "butru" i krenem u turistički razgled moga grada.
Filipa nas je dočekala u samom srcu grada na starom okretištu kod Dvorca Pejačević na Strossmayerovoj ulici. Ušli smo prvo u tramvaj zvan "dobro došli" gdje su nas dočekali ukusni zalogaji i koktel s Rose pjenušcem, aromatiziran cvijetom bazge i svježim jagodama, jako "fancy". Za hladno predjelo Filipa je poslužila plate selekcije ukusnih suhomesnatih delicija DOBRO i paštetu od bakalara Ledo koju je rustikalno poslužila uz svježe kruške.
Ubrzo nas je Marketing ekipa GPP-a pozvala u drugi tramvaj u kojem je za prekrasnim stolom iznad kojeg su nas mirisom zavodile ruže i božuri zapleteni u lance bršljana iz slavonske šume, krenula Filipina večera. Originalno postavljen stol, kao i uvijek kada ga potpisuje Filipa, vintage detalji osječke tramvajske priče, mjesečna karta iz 1946.godine, jako lijepo.
Večera je otvorena s krem juhom od graha, aromatiziranim lukom i karameliziranom pancetom. Luk je svojom kiselom aromom davao svježinu ovom tanjuru, za koju sam oko mene čula samo pohvale. Glavno jelo je sporo kuhani juneći "brisket" iliti juneća prsa poslužen na umaku od povrća i pireu od boba, aromatiziran svježim koprom koji obožavam. Meso je bilo zaista izvrsno, kao putar, rekli bi stari ljudi. Bob prekrasan, kao i cijeli kolorit na ovom zanimljivom tanjuru uz tostirane papričice i mladu mrkvu.
Vina su bila Iločke vinarije, provjereno dobra, jedna srijemsko-slavonska priča kakva i dolikuje velikom slavonskom i civilizacijskom jubileju na istoku zemlje. Osječka pivovara je predstavila svoju novu "etiketu" i recepturu; pili smo PRVO hrvatsko pivo.
Vrijeme je za desert, ovaj put u čaši, točnije teglici, vrlo zanimljivo. Kombinacija toplo-hladnog deserta u zatvorenoj teglici. Kuhane knedle s domaćom čokoladom i svježim malinama u laganoj kremici. Druženje smo završili u prvom tramvaju, u kojem smo ga i započeli, uz digestivnu zdravicu direktora GPP-a, g.Marija Šapine koji nam se zahvalio na dolasku i ispratio u noć do nekog drugog, jednako originalnog druženja.
